www.ehlulbejt.tk

Islamski internetportal sljedbenika ehlulbejta

www.ehlulbejt.tk :: AQAID
:: AHLAQ
:: FIQH
:: HISTORIJA
:: KITABHANA
:: OSTALO
:: OSVRT
:: TEXTOVI
:: VIDEO
:: PITANJA



Kontakt

www.ehlulbejt.tk - Objasnjenje shiia aqide

Objasnjenje osnova

Shiia aqide









* Uvod
* Sh'isko neprihvatanje sest sahih zbirki hadisa (Sahih Sittah)
* Tahrif Qur'ana?
* Sh'isko odbacivanje ashaba
* Wilayet 'Alije ibn Abu Taliba (as)
* Shi'sko shvatanje Imamata
* Shi'sko shvatanje Taqiye
* Fitna Takfirenja
* Zakljucak


Uvod

Ovaj text je nase pobijanje Wehabijskih tvrdnji da su shi'e kafiri, tvrdnji koje se mogu procitati u njihovim knjigama kao i u knjigama Deobandi grupe Maktabat Minhaaj al-sunna, i koje se takodje mogu naci i na mnogim anti-shi'a sajtovima poput www.ahya.org

Deobandi je naziv za jednu grupu muslimana Hanefijskog mesheba koji zive u Aziji. Ime su dobili po gradu Deobandi, koji se nalazi oko 120 km sjeveroistocno od New Delhi-a, a gdje je 1866 god. nastao njihov prvi obrazovni centar Darul Uloom (Kuca Znanja).

Najpoznatija grupa Deobandija su Avganistanski Talibani

Na sajtu ahya.org ti Muawiyini sljedbenici vec na samom pocetku kazu:
www.ahya.org:
Shiizam i Islam su zaista razlicite religije. Razlike izmedju shiizma i islama se mogu naci u knjigama koje oni smatraju naj-autenticnijim i koje su prihvacene od njihovih najvecih alima. Neki od tih dokaza koje mogu posluziti za to razmatranje su sljedece...

Jasno je da je ova grupa svoj nacin rada izvlacenjem rijeci ili dijelova recenice iz konteksta naucila od anti-muslimanskih sajtova koji tako iz konteksta izvucene hadise ili Kur'anske ajete koriste da bi predstavili Islam kao laznu religiju. Mi cemo inshallah analizirajuci njihove navode pokazati koliko se nisko i jadno Minhaj Nasibije spustaju u svojem radu


Sh'isko neprihvatanje sest sahih zbirki hadisa (Sahih Sittah)

Muawiyini sljedbenici kazu:
www.ahya.org:
Shiizam i Islam su zaista razlicite religije. Razlike izmedju shiizma i islama se mogu naci u knjigama koje oni smatraju naj-autenticnijim i koje su prihvacene od njihovih najvecih alima. Neki od tih dokaza koje mogu posluziti za to razmatranje su sljedece:
1) Shije imamije ne vjeruju i neprihvataju autenticne predaje iz Sahih al-Buharije, Sahih Muslima, sunnan Abu Davuda i ostalih. U vezi imama al-Buharije jedan shijski alim Abdullah as-Subayati tvrdi: "On je prenio cudne pa cak neki put i odvratne price, koje nebi prilicile niti jednom sujevjernom Berberu ili Sudanskoj starici"

U Islamu NEPOSTOJI uslov ili obaveza da se vjeruje u ispravnost Sahih Buharije, Muslima itd. Posto je Minhaj vec ovo komentarisao, da se i mi osvrnemo na neke od tih hadisa i da vam ih predstavimo, da bi se na taj nacin uvidjelo dali su to ili nisu istiniti i sahih hadisi (predaje).

Ebu Hurejre je rekao:
"Izraelcani se uobicavahu kupati zajedno goli, gledajuci jedne druge gole-nage, a Musa (as) se kupase sam za sebe. Oni su rekli: Tako nam Allaha, nista ne sprecava Musa-a da se kupa sa nama sem mahane, tj mora da je kilav. Otisao je tako Musa jedanput da se kupa, pa je stavio svoju odjecu na jedan kamen, a taj je kamen poceo bjezati sa njegovom odjecom, pa je posao Musa (as) za njim govoreci: "Moju odjecu o kamene! Moju odjecu, o kamene!", dok Izraelcani vidjeci tako Musaa nisu rekli: "Tako nam Allaha, nema na Musau nikakve mahane". Musa uze svoju odjecu i poce da udara-tuce kamen. Pa je rekao Ebu Hurejre: Tako mi Allaha zaista je šest ili sedam tragova - oziljaka toga udaranja na tom kamenu.

Sahih Buhari dio 1, knjiga 5, hadis 277

Dali nasi citaoci mogu vjerovati u ovakve besmilice. Bjezanje kamena sa Musaovom odjecom kao i trcanje golog Musaa za njim, ocigledno je jedna izmisljena predaja-hadis, koju je nemoguce razumom prihvatiti. Ova predaja se naj-jednostavnije moze opisati kao bajka prepricana od Abu Hurejre, a nikako se nemoze smatrati hadisom naseg poslanika (swa)

Iz svega ovog je jasno da je to jedna izmisljena predaja, bazirana na narodnim pricama.

Rekao je Džabir bin Abdullah:
Dok je Allahov poslanik (swa) nosio sa narodom Mekke kamenje za gradnju Ka'be, obucen u Izaru (Caršaf - plahta kojom se pokriva tijelo) njegov amidza al-Abbas mu je rekao:
"O moj necace, (bolje bi bilo) da si skinuo Izar pa stavio u njega kamenje nocesi ih na svoja ramena."
Tako on skide svoj Izar pa ga onda prebaci (sa kamenjem) na ramena, ali onda pade onesviješcen (zbog stida), pa se nakon toga nije vidio go (nag)

Sahih Buhari dio 1, knjiga 8, hadis 360

Sigurni smo da bi za svakog onog koji moze racionalno razmisljati bilo ponizavajuce ukoliko bi mu se desilo da usred dana pred drugim narodom skine pantolone. Bez obzira koliko da je neka osoba iscrpljena, ona opet nikad nebi pomislila da dobrovojno ucini tako sto, a pogotovu ne nas voljeni Muhamed (s). Ovo je apsolutno laz, koja je izmisljena od Nasibija plemena Banu Umayada da bi se degradirao poslanik (s) i pleme Banu Hashim

Zbog toga evo jos nekoliko slicnih predaja!

Pricao je Muhamed sina al-Muntesira:
od njegova oca, da je on upitao Ajsu u vezi hadisa od Ibnu Omera, pa je rekla: Pomilovao Allah oca Abdurahmanova, nije trebalo tako nešto reci. Namirisavala sam Allahovog poslanika (swa), pa bi tako obilazio svoje žene, zatim bi osvanuo obucenim u ihram (ritualnu odjecu hadza), dok bi se osjecao miris koji je dolazio iz njega.

Sahih Buhari dio 1, knjiga 5, hadis 267


Pricao je Qatada:
Enes ibn Malik je rekao: "Vjerovijesnik (s) obilazase sve svoje zene u toku jedne noci i dana, a bilo ih je jedanaest. Upitao sam Enesa: A zar je imao snage za tako sto? Enes odgovori: Uobicajavali smo pricati da je on imao snagu tridesetorice (ljudi).

Sahih Buhari dio 1, knjiga 5, hadis 268

Pricala je Ajsa (ra):
Obavljali smo hadz sa vjerovjesnikom (s), pa smo ucinili obilazak zvani "Tawaf-al- Ifada" na dan Nahr - klanja kurbana. Safija je dobila menstruaciju a poslanik (s) je pozelio od nje ono što covijek zeli od svoje žene. Ja sam mu rekla: "O Allahov poslanice, ona ima mens. On je rekao: "Dali nas ona time zakasnjava (od puta kuci jer nije obavila zijaret Tawaf-al-Ifada). Mi smo ga onda obavijestili da je ona obavila zijaret Tawaf-al-Ifada na dan Nahr-a. On je rekao: "Nastavite onda dalje".

Sahih Buhari dio 2, knjiga 26, hadis 789

Pricala je Ajsa:
Ja i Vjerovijesnik (s) smo se obicno kupali iz jedne posude, a oboje smo bili dzunub. Za vrijeme moje menstruacije uobicajavase mi zapovjediti da obucem Izar (odjeca od polovine nadole) pa me uobicajavase tako milovati. Dok bi bio u Itikafu (boravljenju u džamiji), prinosi bi svoju glavu blizu mene pa bih je ja prala, a to je bilo dok sam imala menstruaciju.

Sahih Buhari dio 1, knjiga 6, hadis 298

Pricala je Ajsa (ra):
"Vjerovijesnik (s) se oslanjaše na moje krilo, pa bi tako naslonjen ucio Qur'an, a ja sam bila u menstruaciji.

Sahih Buhari dio 1, knjiga 6, hadis 296

Po ovim "autenticnim" predajama jasno mozemo vidjeti da pomenuti hadisi tvrde da je poslanik (s):

1. Bio toliko odusevljen sexualnim odnosima da je uobicajavao u toku jedne noci imati sex sa njegovih jedanaest zena
2. Nije se od sexa mogao odvojiti cak niti u danima Hadza
3. Toliko je volio milovati svoje zene, da ga od toga niti njihova menstruacija nije moglo sprijeciti

Nek nas Allah zastiti od takvih vulgarnih misljenja o nasem poslaniku (s). Allah je ocito blagoslovio njegovog poslanika (s) sa snagom i zdravljem. On jeste bio prekomjerno jak kako mentalno psihicki tako i fizicki vitalan, cak puno vise osjecajan i snazan nego sto je to bio neki obican insan. Ali uprkos toj Allahovoj milosti, poslanik (s) je svoju snagu umjereno upotrebljavao. Njegova apsolutna samokontrola nad emocijama je pokazivala njegovu plemenitu cud i uzviseni moral.

Allah (swt) hvaleci njegovu cud u casnom Kur'anu 68:4 kaze:
"Zaista si ti (O Muhamede) najljepše cudi"
Casni poslanik (s) je bio insan. On je prema svojim zenama bio pravedan, bivajuci po jedan dan sa svakom od njih. On je svoje zene posjecivao samo tokom noci. On je najradije isao na pocinak rano odmah nakon jacijskog namaza, a probudio bi se ubrzo nakon ponoci za Tahajjud (nocnu) molitvu, nastavljajuci nakon toga sa raznim Ibadetima (molitvama i sl. obozavanjima Allaha) sve do sabahskog namaza. Ovo su bile njegove ustaljene rutine.


Shi'ski stav

Mi shije odbacujemo i neprihvatamo takve sramne i uvredljive predaje. Dali smo onda odbacujuci ih, prema misljenju Minhej Nasibija, zbog toga kafiri?
Mi i dalje nastavljamo da cuvamo ugled poslanika (s), smatrajuci to vaznijim od cuvanja ugleda sahih Buharija. Otuda razmatrajuci ovakve predaje smatramo:

1. Notorna je neistina da je poslanik (s) obilazio svih svojih (jedanaest) zena, u toku jedne noci.
2. Takodje je neistina da je poslanik (s) zelio da miluje svoje zene za vrijeme njihove menstracije.
3. Takodje je neistina da je poslanik (s) pozelio da ima sexualni odnos sa Safiyom na dan Nahr-a (klanja kurbana).
4. Takodje je neistina da je poslanik (s) ucio Qur'an naslonjen na krilu svoje zene, za vrijeme njene menstracije.

Gore navedene predaje su vrijedjanje poboznosti i cestitosti naseg poslanika (s). Kada jedan nemusliman pocini huljenje citirajuci takve predaje, poginjemo glave ponizeni neprijatno se osjecajuci.
I pored toga nas Minhajj pokusava nazvati kafirima kada odbacujemo takve knjige. Na sudnjem danu, najmanje sto ce Shije moci reci je da su stitili savrsenost i nepogrjesivost poslanika (s), dok su grupe poput Minhajja posvecivale svoje zivote na ponizavanju poslanika (s) ovakvim sramnim predajama.


Tahrif Qur'ana

Dali su Shi'e kafiri JER Tahrif predaje (hadisi) postoje u njihovim tekstovima?
www.ahya.org:
Shi'e Imamije ne samo da su pogresno razumjeli Qur'an, vec su osim toga napravili promjene i u samom textu. Lazni ajet "i ucinismo Alija tvojim izvrsiocem" je bilo dodat suri al-Insihar (al-Kafi str.289). U ajetu 25:74, ajet "i ucini nas vodjama (imamima) poboznosti", je promijenjeno u "i ucini nas vodjama (imamima) medju poboznima". Jos veca drskost je dodavanje Qur'anu jedne izmisljene cijele sure koju nazivaju "sura al-Wilayet", a prijevod te izmisljene sure je:
1) O vjernici, vjeruj te u poslanika i u zastitnika (weliju), koje smo poslali da vas vode pravome putu.
2) A poslanik i zastitnik, jedan od drugog, a Ja sam onaj koji najbolje zna, Najmudriji.
3) Uistinu oni koji ispunjavaju svoje obecanje Allahu zasluzuju dzenetska uzivanja,
4) a oni koji negiraju nase znakove, kada im se procitaju,
5) Doista ce njima pripasti uzasno mjesto u dzehenemu, gdje ce na sudnjem danu biti upitani "Gdje su pogreske koje ste nalazili nasoj poruci"?
6) On je njih stvorio samo sa istinom, i Allah ce ih sigurno uciniti pobjednicima u bliskoj buducnosti.
7) Slavljen nek je tvoj Gospodar, a Ali je medju svjedocima

Zalosno je vidjeti jedan ovako pogrijesan komentar u vezi "sure al Wilayah" (al-Tabarsi), koja se tako prevedena od Nasibija tumaci kao aqida SVIH Shi'a.
Ako bi bila istina to da al-Tabari ili Suyuti prenose u svojim hadisima da je poslanik (s) recitirao "Satanske stihove" dali trebamo zakljuciti da je to Aqida Ehlul Sunne? Dali bi taka tvrdnja bilo u redu?

Minhajj al-Nasibi su takodje citirali tahrif predaje iz Usul al-Kafi. U odgovoru na te predaje zelimo predstaviti sljedece argumente:


Hadis nemoze biti suprotan Qur'anu

Uzimajuci u razmatranje predaje iz usul al-Kafi koje Minhajj sa merakom citira, zelimo naglasiti da se ta predaja od shi'a uleme smatra za jednu slabu predaju. Zelimo dodati da Allah osobno preuzima odgovornost da zastiti Qur'an govoreci:
Mi, uistinu, Qur’an objavljujemo i zaista cemo Mi nad njim bdjeti!
(Qur'an 15:9)
Kada je Allah garantovao da je Qur'an zasticen, svaki hadis o tahrifu se automatski odbacuje. Mi ne negiramo da ta predaja postoji, ali Nasibije trebaju znati da je razlika izmedju postojanja tahrif predaja i baziranja necije aqide na takvim predajama. Osnovni standard koji odredjuje orginalnost neke predaje je Qur'an, ukoliko ona nije u skladu sa Allahovom knjigom (Qur'anom) onda takva predaja mora biti odbacena. To se takodje potvrdjuje od al-Kuleynija, sakupljaca Usul al-Kafi, odakle Nasibije svojim sljedbenicima citiraju pomenutu predaju. U uvodu al-Kafi on kaze:
www.ahya.org:
"Brate, neka te Bog uputi na pravi put. Trebas znati da je nekima nemoguce da prepoznaju istinu od neistine kada se Muslimanski alimi razilaze u vezi tvrdnji koje se pripisuju imamima. Samo je jedan put od raspoznavanja istinitih od laznih predaja kroz standard koji je obrazlozen od imama: "Testiraj te razlicite predaje kroz Boziju knjigu, koja od njih je u suglasnosti sa njom, tu prihvati, a koja joj se suprostavlja tu odbaci"

Uprkos tom posve logicnom zakljucku, Minhajj al-Nasibi kao i slicne Nasibi grupe istrajavaju na proglasavanju Shi'a kafirima zbog nekih tahrif tradicija u nasim knjigama. Oni nas zele prisiliti da prihvatimo da su te predaje dio nase aqide.
Ukoliko su Shi'e zbog toga kafiri, onda su, koristeci takvu logiku to i sunniti, jer slicno shijskim predajama takodje i sunnitske knjige sadrze tahrif predaje. Pomenucemo samo nekoliko primjera:


Sunni tahrif predaje (hadisi)

Nedostatak sure o kamenovanju?
U Sahih Buhari dio 8, knjiga 82, hadis 817 (kraj cetvrtog i pocetak petog pasusa) mozemo procitati govor koji je prenijet od halife hazreti Omera za vrijeme njegovog zadnjeg hadza:
"Zaista je Allah poslao Muhameda (s) sa istinom, i objavio je njemu svoju knjigu. Jedna od objava koja je dosla preko njega je i ajet o Rajam (kamenovanju). Mi smo ga ucili i razumjeli."
"Boziji poslanik je kamenovao, a i mi smo kamenovali nakon njega.
Plasim se da nakon nekog vremena neko ne kaze: "Allaha mi nemozemo u Bozijoj knjizi naci ajet o kamenovanju", pa da tako zalutaju napustajuci duznost koju je Svemoguci objavio."
"Kamenovanje je u Bozijoj knjizi. To je pravedna kazna za osobu koja je pocinila blud, ukoliko imaju svjedoci koji bi to potvrdili, ili ukoliko je zena zatrudnjela bez da je udata, ili ukoliko bludnik sam prizna"


Hazreti Ajsha takodje svjedoci o gubitku ajeta o kamenovanju
"Kada su ajeti "Rajm" (kamenovanje) i ajet "Rezah Kabir" objavljeni, bili su zapisani na parcetu papira, i cuvani ispod mojeg jastuka. Nakon smrti poslanik (s) dok smo jos bili u zalosti, jedna je koza pojela to parce papira.
1. Sunan Ibne Majah, dio 2, str 39, stampan u Karachi.
2. Musnad Imam Ahmad, dio 6, str 269, stampan u Beirut.
3. Taweel Mukhtalif Al Hadees, str 310, stampan u Beirut


Dali je veci dio sure Ahzab nestao?
Al-Muttaqi 'Ali bin Husam al-Din u njegovoj knjizi "Mukhtasar Kanz al-'Ummal" koja je pisana kao podrska Imam Ahmedovom Musnadu, dio 2, str 2, u njegovom hadisu u vezi sure 33, kaze da je Ibn Mardawayh prenio da je Hudhayfija rekao:
"Omer mi je rekao: "Koliko ajeta ima u suri al-Ahzab"? Ja sam rekao 72 ili 73 ajeta. On je rekao da je ta sura bila duga skoro kao i sura al-Baqara, koja sadrzi 287 ajeta, i da se u njoj nalazio ajet o kamenovanju.

Suyuti prenosi od hazreti Ajshe:
"Za vrijeme poslanikovog (s) zivota, sura Ahzab je ucena sa 200 ajeta, kada je Osman prikupio ajete, nasli smo u njoj broj ajeta koji se moze naci u sadasnjem Qur'anu".
Tafseer Durre Manthur, dio 5, str 180, al Itqan, dio 2, str 25

Dali su dvije-trecine Qurana izgubljene?
Poznati sunni alim al-Hafiz Jalaludin as-Suyuti pise:
"Hazreti Omer je rekao na Sakifi da Qur'an ima 1.027.000 slova
Tafseer al Itqan" od as-Suyuti, str 88

Sadasnji Qur'an ima 267033 slova. Da malo uprostimo ovo oko broja slova. Po ovim hazreti Omerovim rijecima da bi Quran imao toliki broj slova, trebao bi umjesto sadasnjih 30 biti oko 90 dijelova (dzuzova).
Kakvu fetvu imaju Nasibije u vezi toga?

Dali je vecina Qur'ana izgubljena?
Suyuti takodje prenosi sljedece rijeci od Abdullaha ibn Omera:
"Niko ne moze reci "Nasao sam Qur'an kompletnim" jer je vecina Qur'ana izgubljena".
"Tafseer Durre Manthur" as-Suyuti, dio 1, str 104

Dali su neke rijeci izostavljene iz sadasnjeg Qur'ana
U sahih Muslimu, dio 7 (komentar od al-Nawawi) u knjizi al-Zekeat, o vrlini da se zadovolji sa svim onim sto Bog dadne, kao i u vezi govorenja ljudima da imaju takvu vrlinu, str 139-140, prenosi se da je Abu al-Aswad prenio da je njegov otac rekao:
"Abu Musa al-Ash'ari je predstavio Qur'an ucacima Basre. Tri stotine ucaca se odazvase njegovom predstavljanju. On im rece: Vi ste ucaci, i izabrnici Basre. Ucite Qur'an i ne zanemaruj te ga. Inace ukoliko prodje dugo vremena i vasa srce mogu otvrdnuti kao sto su otvrdnula srca onih koji su dosli prije vas".
"Mi smo uobicajavali uciti jednu suru iz Qur'ana koja je slicila suri Bara'a po duzini i znacaju, medjutim ja sam je zaboravio. Iz te sure ja se sada mogu sjetiti samo sljedecih rijeci:
"Ukoliko bi Ademov sin posjedova dvije doline prepune obilja, on bi trazio i trecu dolinu, i nista nece napuniti stomake sinova Ademovih sem blata".
"Mi smo uobicajavali uciti i suru slicnu suri Musabbihat, pa sam i nju zaboravio. Sada se iz nje mogu sjetiti samo sljedeceg:
"O vi koji vjerujete, zasto kazete da to vi ne radite. Stoga ce svjedocanstvo biti zapisano na vasim vratovima, i u vezi toga cete biti upitani na sudnjeme danu".


Jasno je da ajeti koje Abu Musa pominje nepostoje u Qur'anu, niti da postoje takvi slicni ajeti koje je Bog objavio u Qur'anu. Zapanjujuce je da Abu Musa tvrdi da dvije sure iz Qur'ana nedostaju, jedna od njih slici suri Bara'ah (sura Bara'ah sadrzi 130 ajeta)

Dali nedostaju ajeti o dojencetu?
Muslim takodje prenosi u knjizi al Rida'ah (Knjiga dojenja), dio 8, hadis 3421, da je Ajsha rekla sljedece:
"Od onog sto je objavljeno u Qur'anu imalo je i da je deset puta znanog dojenja cinilo od dojilje majku dojenom djetetu, a sto cini brak haram (zabranjen) za to dijete. Nakon toga je ovaj ajet nadomjesten ajetom od "pet puta znanog dojenja". Poslanik je umro a te rijeci su izgovarane i ucene u Qur'anu"

Dali u Qur'anu nedostaju dvije sure?
Abi bin Ka'ab je rekao da su u njegovoj kopiji dodate jos sure "Al khula" i sura "Al hifd". Njihovi ajeti su (pomenuti ajeti tih sura su citirani u arapskom textu)
1. Mujma-ul-Zayad, dio 7, str 157, izdanje Egypat
2. Al Itqan Fil Ulum-ul-Qur'an, dio 2, str 66, izdanje Lahore
3. Ruh al Ma'ani dio 1, str 25, Egypat



Dali su u Qur'anu dodavate rijeci?
www.ahya.org:
Shi'e Imamije ne samo da su pogresno razumjeli Qur'an, vec su osim toga napravili promjene i u samom textu...

Nasibije su nakon toga kao dokaz citirali hadis. Medjutim ono sto oni ne pominju je da i u knjigama ehlul sunne postoji slicna predaja.

Najpre u Sahih Buhari dio 5, knjiga 57, hadis 86 (ili No. 5879):
Alkama je dosao u Sam (Siriju) pa nakon sto je usao u dzamiju i klanjao dva rekata namaza je rekao:
"Bože moj! Olakšaj me sa jednim dobrim drugom!". Tako je sjeo pored Ebu Durda koji ga je upitao: Odakle si?" Odgovorio mu je: "Od stanovnika Kufe." Ebu Durda rece: "Zar nije medju vama vlasnik tajne koju niko nece znati osim njega (tj Huzejfeta) i zar nije medju vama, onaj kojeg je Allah zaštitio od sejtana na poslanikovu (s) molbu (tj Ammara), i zar nije medju vama vlasnik siwaka i tajnog govora sa Vjerovijesnikom a.s.? (tj Ibn Mesud). Kako je bio uobicajavao Ibn Mesud da uci nakon ajeta "Tako mi noci kada prekrije" (sura 92:1)?". Alkama rece: "Tako mi muška i ženska." Ebu Darda rece: "Ljudi su neprestano bili u svadji sa mnom zbog takvog ucenja, skoro da su trazili da odustanem od onog sto sam cuo od Allahovog poslanika (s).


Za razliku od sljedbenika Abdullah Ibn Mesuda, Alqame i Ebu Ad-Darda svi muslimani danas 3 ajet sure el-Lajl (Noc) čitaju:

وما خلق الذكر والأنثى
I Onog koji muško i žensko stvara (Korkut 92:3)

Usporedi ovakvo ucenje ovog ajeta sa ucenjem Ibn Mesudovih sljedbenika, Alqame i svjedočanstva Ebu Ad-Darde koji su taj ajet ucili riječima 'Tako mi muška i ženska" (والذكر والأنثى).

Hadis kojeg je Buharija zabjeležio u njegovom "sahihu" posredno uvjerava njegove sljedbenika da uklone dodatne riječi 'I Onog koji stvara" iz tog ajeta, jer su ashabi culi casnog poslanika [s] da uci taj ajet riječima 'Tako mi muška i ženska'. Ova tradicija jasno ističe Nasibijsko vjerovanje u iskrivljenost Kur'ana.

Nasibije pripisuju kufr shiama jer njihove knjige imaju hadise koji sugeriraju da je nekim tekstovima dopunjen izvorni Kur'an, dok mi ukazujemo da autentične knjige ehlu sunne poput sahih Bukarije dokazuju da ehlu sunna isto tako podrzava isto to vjerovanje


U Mustadraku mozemo procitati:
Abdullah bin Abbas je ucio sljedeci ajet iz sure Nisa: ""Fa ma asthathamthathu ba manaan ku" uz rijeci "la ajal masmee". Kada je bio upitan u vezi toga on je rekao: Allah (swt) je objavio taj ajet na taj nacin."

Interesantno je cinjenica da Allahamh Dhahabi u svome komentaru Mustadraka potvrdjuje da je lanac prenosioca tog hadisa sahih (Mustadrak ma Talkhees, dio 2, str 305).

Kakva fetwa bi odgovarala ovdje. Nakon svih tih sahih prenosioca kao i Ibn Abbsa po navodima sunni alima shvaca se da u sadasnjem Qur'anu nedostaju pomenute rijeci. Dali ce Deobandi Nasibije izreci tekfir protiv njih samih, ili tako nesto cuvaju samo za shije.


Dali su ashabi ucili ajete koji su sadrzavali Alijevo ime?
www.ahya.org:
Lazni ajet "I mi ucinismo 'Alija tvojim nasljednikom" je dodan suri Al-Inshirah (Al-Kafi str.289)

Zelimo jasno da naglasimo da je to samo licno Nasibijsko shvacanje tog texta. Prije nego razotkrijemo njihovu laz, zelimo u vezi toga citirati neke sunnitske textove

Ibn Masud je rekao:
"Mi bi u prisustvu poslanika (s) ucili ajet (5:67) kao sto slijedi:
"O Poslanice, kazuj ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga, da je Ali vodja vjernika; ako ne uciniš.."

1. Tafseer Durre Manthur, dio 2, str 298
2. Tafseer Fathul Qadeer, dio 2, str 87
3. Tafseer Mazhari, dio 3, str 153


Ibn Masud takodje biljezi da je on ucio ajet iz sure Ahzab kao sto slijedi: "I dovoljan je Allah vjernicima u njihovoj borbi, preko Alije ibn Abu Taliba"
1. Tafseer Durre Manthur, dio 5, str 192
2. Tafseer Ruh Al Maani, dio 21, str 157


Ovdje bi trebalo primjetiti da bi hazreti Abdullah ibn Masud kada bi ucio te ajete on to radio uz pominjanje Alijevog imena. Njegov tefsir sadrzi te takve ajete, a i on sam tvrdi da je pred poslanikom (s) to tako ucio.
Mozda bi nam Minhajj Al Nasibi mogli objasniti zasto se vise u sadasnjem Qur'anu nemoze naci Alijevo ime. Odgovoriti ce vjerovatno da se Alijevo ime tu nalazi samo zbog toga sto je tim rijecima ibn Mesud tefsirio (objasnjavao) ajete Qurana.

Slicno tome i mi kazemo i to isto, kada objanjavamo pojedine ajete. Mi vjerujemo da su neki ashabi belezili Alijevo ime unutar ajeta - u zagradi, kao umetak kako bi znali zbog koga je ajet objavljen. Rijec (izraz) Ali nije dio nekog ajeta, vec jednostavan nacin za podsjecanje da je ajet objavljen u cast Alija. Imami Ehlul Bejta su slicno tome zeljeli da podsjete narod u vezi koga su ti ajeti objavljeni.


Imaju li Shi'e drugi razlicit Qur'an, koga nazivaju Fatimin Qur'an?
www.ahya.org:
Ali možda naveca smjelost je tvrdnja da Qur'an koji mi sada posjedujemo nije onaj pravi Qur'an, vec samo njegova prerada:
"Abu Baseer prenosi da je on rekao imamu Dzaferu: "O Abu Abdullah (imam Jafer as-Sadik), sta je to Fatimin Mushaf". On odgovori: "To je Musaf koji sadrzi tri puta vise od onog sto cete naci u Qur'anu, on je od Allaha, i njemu nema niti jednog slova iz Qur'an" (Al-Kafi str.385)

Ovdje je potrebno istaci da rijec "Mushaf" odnosi na kolekciju "Sahifa" (stranica) rijeci koja je jednina za rijec stranica. Njen plural glasi saha’if ili suhuf. U jezickom znacenju rijeci Mushaf znaci "rukopis koji se nalazi izmedju dvije korice". U toku te ere narod je pisao na kozi kao i na drugim materijalima.
Neki narodi su savijali u rolne njihove zapise, pa je to npr u Engeskoj poznato kao "svitci". Neki su svoje zapise pisali na listovima i onda to zajedno koricili u ono sto ce biti nazvano Mushaf ili danasnjim izrazom poznato kao knjiga. Odgovarajuca arapska rijec za "knjigu" je "Kitab" se ranije obicno odnosilo (a i sada) na pismo (korespodenciju), ili dokumenat koji je zapisivan ili prenosen. Arapska rijec Kataba je razvijena iz iste te rijeci.

I ako se Qur'an danas najcesce naziva kao "Mushaf", mozda zato jer se odnosi na kolekciju-zbirku sura od kojih je sastavljen. Qur'an je Musaf (knjiga), ali svaki Mushaf (knjiga) nije obavezno i Qur'an. Citaju li Minhaj Nasibije npr al Buharijin Mushaf. Minhaj Nasibije su maksimano necasni pri citiranju predaje ciji text govori o Fatiminom Mushafu, pri cemu definiraju rijec Mushaf iz te predaje kao Qur'an. Moze li neko biti vise necastan od njih. To nije Fatimin Qur'an. Mushaf je text koji objasnjava ulogu i odnose u vjeri, a koji je bio u vlasnistvu Seyyide Fatime.


Fetwa Deobandi alima Maulana Anwar Shah-a da postoji Tahreef Qur'ana

Najpre cemo istaci cinjenicu da Deobandi grupa vjeruje da je zbiraka hadisa Sahih al-Buharie 100% autenticna (ispravna), a sto nije i nase vjerovanje u vezi al-Kafi zbirke, a sto prozurocuje da oni vjeruju u Tahreef Qur'ana a na osnovu hadisa koji su preneseni od ashaba.
Cuveni Indijski ucenjak hadisa Deobandi grupe Syed Anwar Shah Kashmiri u njegovom poznatom sunni dijelu "Fayz ul Bari" dio 3, str 395 u poglavlju "As Shah'adhat" pise:
"Po mojoj analizi baziranoj na Sahih Buhariji u Quranu postoji Tahreef zbog odnosa rijeci i onog sto se pripisuje hazreti Osmanovoj grupi, a sto je namjerna ili nenamjerna greska"

Dali trebamo reci sta vise? Na osnovu misljenja ovog vodeceg Deobandi alima, dali mozemo proglasiti sve Deobandie kafirima?


Upucujemo izazov Minhajju - ima li gresaka u Qur'anu?

Allema Suyuti u dijelu al-Itqan dio 1, str 174 prenosi slijedece tvrdnju od hazrati Osmana, sastavljaca Qur'ana:
"U Mushafu (Qur'anu) kojeg imamo prisutne su i postoje neke greška".

Dali sada mozda Minhajj zeli biti ljubazan i odgovoriti nam, kada vec hazreti Osman svjedoci da su greske prisutne u Qur'anu, zasto ih onda nije ispravio.

Ta tvrdnja nije takva jedina tvrdnja, vec takodje u al-Itqan dio 1, str 183-184 mozemo procitati sljedece:
Hashim bin Urva je rekao da je on upitao hazreti Aishu u vezi gresaka u Qur'anu npr Allah (swt) kaze "Al Muqameen" kada bi trebalo reci al Muqeemeen, i opet kaze "al Manaan" kada bi trebalo reci "al Muneen", i trece mi ucimo "al Saboon" kada bi trebalo uciti "al Sabeen". Hazreti Aisha odgovori: "Moj necace to je greska onih koji su sakupljali text"

Allamah Suyuti smatra ovu predaju kao Sahih u skladu sa standardom koji su postavli dva sheyha (Buhari i Muslim). Mozemo li na osnovu ovog zakljuciti da je postojanje ovog Sahih hadisa dokaz da sunniti vjeruju da u Qur'anu ima gresaka? Ovaj hadis je sahih, pa na osnovu njega vi-Minhajj mozete birati izmedju dvije opcije:
Prva: Hazreti Aisha je lagala kada je rekla da su saklupljaci Qurana napravili gresku
ili Druga: Quran ustvari ima gresaka.

Ostavljamo Minhajju da donese svoju fetwu u vezi ovog, kao i da je objavi na svojoj web stranici


Aktuelna shi'a pozicija

Mi Shi'e vjerujemo da je Qur'an Bozansko otkrovenje (wahj) poslan od Allaha, objavljen preko casnog poslanika (s), da sadrzava objasnjenje za sve. Qur'an je takodje Allahovo vjecno cudo koje cijelo covjecanstvo cini nedovoljno jezicki spremnim da bi se olahko odnosilo prema njemu zbog njegove retoricnosti (snage govora i izrazavanja), kao i da realnost i sakupljeno znanje koje sadrzi je garancija protiv preinacavanja, izmjena ili gresaka (tahreef). Qur'an koji imamo danas je potpuno isti onako kako je objavljen poslaniku (s). onaj koji tvrdi suprotno je omalovazavalac, nipodastavalac, tvrdoglav, gresnik ili neznalac, jer je Quran sigurno Allahaova rijec, i pogreske se nikad nemogu sadrzavati u njemu, bilo ranije bilo kasnije.

Shi'e uce isti Qur'an u njihovim kucama, i poducavaju taj isti Quran u medresama (vjerskim skolama). Sem ovog, shija alimi su napisali komentare Qur'ana na mnogim jezicima kao npr arapski, persijski i brojnim drugim jezicima. Ne postoji niti jedan insan koji je vidio neku drugu verziju Qur'ana u nekojoj Shi'a kuci ili vjerskoj skoli. Shi'e vjeruju da je Qur'an kompletan kao i da je poslanikovo (s) cudo, a sto je nesumnjiva cinjenica.
Medjutim neki pokvareni takozvani alimi optuzuju shi'e da bi negirali visoki polozaj Qur'ana, a sto je neosnovano optuzivanje shi'a. Da bi dokazali nase shvatanje, predstavicemo neke izreke casnih imama Ehlul Bejta (as), neke komentare shi'a alima, i na kraju cemo predstaviti neke izreke sunni alima.


Izreke casnih Imama Ehlul Bejta (as)

Postoje mnoge izreke imama Ehlul Bejta (as) koje jasno jamce o autenticnosti Qur'ana, koji je onaj isti nepromijenjeni text koji je objavljen poslaniku Muhamedu (s) od Allaha (swt). Brojni hadisi od imama dokazuju takvo shvatanje, a usljed kratkoce cemo citirati samo neke.

Zapovjenik vjernika Imam Ali (as)
"Nismo ucinili ljude vladarima, vec smo ucinili Qur'an vladarem nad ljudima. Ovaj Qur'an nema izmjena, ali on ne govori o svojoj biti, neko ko zna da ga tumaci je potreban za taj zadatak".
Nahjul Balagha dio 6, str 7

Hazreti Imam Jafer as-Sadik (as)
Ali bin Salam je prenio od njegovog oca koji je upitao Imama Jafera as Sadika (as): "O poslanikov (s) potomce, kakav je vas pogled u vezi Qur'ana? Imam Jafer (as) odgovori "Qur'an je Allahova knjiga, ona sadrzi Allahova naredjenja, on je poslan od Allaha. On nije predmet promjena, niko nikada nemoze tvrditi da je promijenjen, niti je nekad neko dosao sa takvom tvrdnjom.
Amali-al-Shaykh Suduq, str 545, Izdavac Iran

Hazreti Imam Ali Naqi (as)
"Cijela Ummah se slaze u autenticnosti Qur'ana. Niti jedna sekta u Ummah ne negira tu cinjenicu, i ova tvrdnja je istinita"
Ehtijaj-e-Tabrisi, str 234, Izdavac Iran

Mnoge kopije Qur'ana bilo one koje su rucno pisane od imama Alia (as), imama Hasana (as), imama Huseina (as) i imama Zeunul Abidina (as) mogu se naci u imam Reza (as) biblioteci u Meshedu u Iranu. Onaj koji bi zelio istraziti te kopije moze da se uvjeri da su one identicne danasnjem Qur'anu. Tvrdnja Nasibija da Shi'e odbacuju Qur'an je neutemeljena laz.


Komentari Shi'skih alima odbacuju te lazi

Shi'a alimi su napisali brojne (tefsire) komentare u kojima kategoricku tvrde da je Quran neizmijenjen bilo po obliku ili formi. Neke od tih knjiga Shi'skih alima su dozivjela po vise izdanja. Ovdje su samo neka od njihovih kazivanja.

Shaykh Saduq (r.a)
Cjelokupnosta Qur'ana je toliko neosporiva kod Shi'a, da najveci Shi'ski alim hadisa Abu Ja'far Muhammad Ibn Ali Ibn al-Husain Ibn Babueyh, poznat kao Shayhk Saduq (309/919 - 381/991), pise:
"Nase vjerovanje je da je Qur'an kojeg je Allah objavio preko njegovog poslanika Muhameda (s) je isti kao onaj sto je izmedju dvije korice knjige (daffatayan). To je onaj koji se nalazi kod naroda, i nije nista veci od tog sto je kod njih. Broj sura se generalno prihvaca kao sto i cetrnaest....I onaj koji smatra da mi kazemo da je on veci od toga je lazac."
1. Etikadat Shaykh Saduq 93, izdavac Iran
2. Awail-el-Mukalat str 55-56, izdavac Najaf
3. Shi'ite Creed (al-I'tiqadatal-Imamiyyah, od Shaykh Saduqa, engelska verzia, str 77


Sayyid Murtaza Alam ul-Huda
Cvrsto vjerujemo da je Qur'an cjelokupan kao sto vjerujemo u postojanje Kufe, Basre ili nekog drugog grada, ili u one najvece dogadjaje koji su se desili u istoriji. Razlog za ovakvo cvrsto vjerovanje je prije svega zbog duboke privrzenosti koje Muslimani imaju prema Qur'anu, a drugi razlog zbog koje se oni drze ove knjige je sto je svemoguci Bog ovu knjigu sacuvao od bilo kakvih izmjena. Quran je znak (cudeso) Muhamedovog poslanstva. To je izvor na osnovu kojeg zasnivamo nase vjerske stavove i uredjenje. Iz tog su razloga muslimanski alimi kroz istoriju uz najvecu brigu o njegovom ocuvanju do stepena da ako je bilo sumnje o minutama objave, oni bi to preko Qur'ana rigorozno istrazivali. Nase vjerovanje u ispravnost njegova sakupljanja - da je on potpuno slican orginalu je cvrsto poput naseg vjerovanja da je Quran Allahova (swt) knjiga. Sadasnji Qur'an je poptupo isti Qur'an koji je sakupljen za vrijeme zivota poslanika Muhameda (s).
Tafseer Majma-ul-Bayan, str 15, 1 izdanje, izdavac Iran

Allamah Muhammad Ridha Mudhaffar
Mi vjerujemo da je Casni Qur'an objavljen od Allaha preko Casnog poslanika Islama, da sadrzi sve one stvari koje su potrebne za pravilnu uputu covjecanstva. To je vjecno cudo Casnog poslanika, i tako nesto nemoze biti produkt ljuskog uma. Qur'an je nadnaravan u svome jeziku, jasnoci, istini i znanju. U ovu Bozansku knjigu se nije umijesalo nista drugo sto nije od nje. Qur'an koji mi ucimo danas je isti Casni Qur'an koji je objavljen Casnom poslaniku. Svako onaj koji tvrdi da je izmijenjen nije nista drugo do zavidljivac, puki sofist-izopacenik, ili je nesrecno zalutao. Svima onima koji naginju takvom pogrijesnom misljenju, Allah u Qur'anu kaze:
"Laž joj je strana, bilo s koje strane, ona je Objava od Mudroga i hvale dostojnoga" (41:42)
Vjerovanje Shi'a mesheba, od Muhammad Ridha Mudhaffar, englesko izdanje, str 50-51

Shaykh Abu Ja'fer Musawi
Glavni razlog za sakupljanje ove knjige je da nas nauci u vezi znacenja rijeci i izraza koji se sadrze u Quranu. Pitanja kao sto su dali postoje dodataci ili nedostatci u Qur'anu nije potrebno da diskutujemo u ovom dijelu, posto smo svi slozni sa komentarom Sayyida Murteze Alam ul-Hudrija a o cemu je bilo razgovarano i dokazano. U nekim komentarima shijskih ili sunnijskih knjiga sam vidio naznake da Qur'an nije kompletan, ili da su neki ajeti pomjereni sa njihovog orginalnog mjesta na neko drugo, ali to su sve usamljeni slucajevi da bi se mogli uzimati za nesto ozbiljnije. Najbolje je takve textove odbaciti i dozvoliti im da nestanu sami od sebe. Mi smo sigurni da je Quran zaista istina. Ummah nikad nije prigovarala Qur'anu ili ga odbacivala.
Al Batiyan Fil Tafseer-ul-Qur'an, str 3, 1 izdanje, izdavac Najaf

Allamah Shaykh Muhammad Hussein Kashif
Qur'an koji posjedujemo je onaj isti text koji je Allah poslao kao cudo, da probudi strah kod ljudi, i da ih uputi u zakone i razlike izmedju onog sto je dobro i sto je zlo. Nikad nije promijenjen, niti mu se sta dodalo ili oduzelo odkada se pojavio, svi su allimi slozni u tome. Sta vise svi alllimi su slozni u cinjenici da svi oni koji tvrde da je Quran izvrnut, promijenjen ili da ima gresaka, kao i svi oni koji tvrde da Qur'an nije kompletan bilo od shija ili sunnija su zaista nepovjerljivi ljudi. Takve tvrdnje nisu dobronamjerne, bilo da tim ta osoba zeli steci vise znanja ili da misli da tim cini neko dobro djelo. Takve tvrdnje se trebaju odbaciti.
Usul al-Shi'a wa Asool-laha, str 101-102, izdavac Najaf

Allamah Shaykh Ja'fer Kashif
Nema sumnje u cinjenicu da je zastita tvorca (Allahove swt) vjere, upravo Qur'an, koji nema izmjena ili gresaka. Neki ajeti u Qur'anu potvrdjuju tu cinjenicu, pa su i allimi na svakom jeziku potvrdjivali tu cinjenicu. Ukoliko postoji misljenje da Qur'an ima gresaka i da nije kompletan, takvo misljenje nije ispravno, niti se takvo misljenje moze prihvatiti.
Kashaf-al-Ghatafy Al Fuqa, str 315, izdavac Iran

Allamah Muhammad Hussein Tabatabai
Ovaj poznati allim Qur'ana je napisao u svojem cuvenom objasnjenju-tefsiru Tafseer-ul-Meezan, str 109, 12-to izdanje, izdavac Iran:
"Qur'an kojeg je Svemoguci Allah spustio poslaniku Muhamedu (s) je zasticen od bilo koje izmjene"

U dodatku ovog jasne deklaracije Shi'a Ulema je u svojim komentarima prestavila ajete Qur'ana, hadise poslanika (s) kao i imama (as), da bi se uvidjelo da je Qur'an kompletan, kao i da se nikad nijedna izmjena desila u njemu


Sunni allimi koji su svjedocili o shi'skom stanovistu

Uprkos ovim naporima Nasibija na sirenju lazi, ona prava sunni ulema je uvidjela te lazi, i osvjedocila se da shi'e vjeruju da je Qur'an neizmjenjena Allahova (swt) rijec.
Mi cemo citirati neka od tih misljenja:

Sunni imam Allamah Shaykh Ghazzali / Egipat
U vezi tvrdnji da shi'e pripisuju (tahrif) izmjene u Qur'anu, on je rekao:
Na jednom skupu sam cuo covjeka da kaze da Shi'e imaju razlicit Quran, koji nije isti kao ovaj Qur'an sto mi imamo. Upitao sam ga: "Gdje je taj Qur'an?" Islam se danas praktikuje na tri kontinenta. Od preseljenja poslanika (s) do danas je proslo hiljadu i cetiristotine godina, i Ummah zna da postoji samo jedan Qur'an, znamo gdje svaka sura pocinje a gdje zavrsava, kao i broj ajeta koji se sadrzi u njemu. Gdje je taj drugi Qur'an. Kako to da ni nakon ovoliko vremena niti jedan insan a niti dzin jos nije pokazao gdje je taj "drugi" Qur'an. Te lazi su napravile razmimoilazenje medju bracom, kao i razmimoilazenja oko Knjige. Samo je jedan Qur'an, pa i ako se stampa u Kairu, smatra se "svjetim" u Najafu i Teheranu, imaju ga u svojim rukamai drze u svojim kucama. oni nemaju nista drugo do postovanja prema Stvaraocu koji ga nam je poslao, kao i prema osobi preko koje je objavljen. Zasto se onda takve glasine i lazi sire u naroda u vezi objave.
Wafa an Al aqida wa Al Shariah, str 265-266, Izdavac Al kutub Al hadisia, Egypt, 1985

Allamah Rehmatullah Hindi Dehlavi
Ovaj poznati sunni allim je u vezi shi'a napisao:
"Prema allimima Sh'a Ithna Ashari, Qur'an nikad nije bio izmijenjen, i koja god osoba da tvrdi tako nesto, smatra se u ocima allima Imamija kao neprihvatljivom."
Nakon pisanja o onom sta su rekli shi'a alimi o kompletnosti Qur'ana, Allamah Dehlavi nastavlja komentar:
"To dokazuje da shi'a Itna Ashari vjeruju da je ovo onaj isti Qur'an koji je od Svemoguceg Allaha poslan poslaniku Muhamedu (s), i da je to jedini text koji postoji u narodu, i da ne postoji neki drugi. Dodajem da oni vjeruju da je Qur'an vec bio sakupljen za vrijeme poslanika Muhameda (s), i ne samo od Abdullaha bin Masuda i Ubay bin Ka'ba, vec i do brojnih ashaba koje pominju kroz hadise. [Shi'e vjeruju] da ce se proslaviti sa dolaskom 12 imama, pri cemu naglasavaju cinjenicu da je Svemoguci Allah rekao: "Mi smo poslali ovaj Qur'an i mi cemo nad njim bdjeti" U "Tefseer Sirat-ul-Mustaqim", a koji je jedan od vaznijih comntara kod shi'a, pise da se u tom ajetu misli da ce Allah stititi Qur'an od bilo kakvih izmjena"
Izhar-ul-Haq, str 89-90, 2 izdanje, izdava? Mutabah Amira, Istanbul

Allamah Shaykh Muhammed-al-Madani, upravitelj sherijatskog odjeljenja na Al Ahzar Univerzitetu
Tvrdnja da shi'e Imamije vjeruju o Qur'anu, na osnovu onog sto se moze naci u nekim njihovim hadisima, a kao i sto se mozenaci u nekim nasim knjigama, oboje kako allimi shija tako i allimi sunnija odbacuju. Niko od shija Imamija i Zeidija ne vjeruje u te lazi, kao i sto niko od sunni sljedbenika to ne cini. Ko god da optuzuje shije pripisujuci im da nalaze tahreef u Qur'anu, bi trebao procitati knjigu allemah Shuyutija "Tafseer Itqan" i objektivno pogledati hadise koje govore o Tahreefu u Qur'anu. I ako mi ne zelimo prihvatiti tu vrstu predaja, jedan Egipcanin je napisao knjigu pod nazivom "Al Furkan" u kojoj je kopirao mnoge od tih predaja koje su sunni radovi. Dali bi mi na osnovu toga zakljucili da Ahl'ul Sunna ne vjeruje da je Qur'an kompletan? Ili bi na osnovu takvih predaja koje su kopirane ili napisane od nekog u nekojoj knjizi od neke osobe, prihvatili misljenje da je stanoviste Ahlul Sunne da je Qur'an nekompletan. Isti zakljucak bi trebalo da donosimo i kada se tice shi'a, koji kao i mi imaju slicne predaje u svojim knjigama.
Risalah'thul-Islam, 4 dio, str 382-383, 11-to izdanje

Allamah Najam-ul-Ghani Rampuri
"Shi'e dvanaestoImamci ne vjeruju da je Qur'an nekompletan, ono poznato pogresno shvacanje da Shi'e Ithna Asheri vjeruju da su ashabi izostavili deset sura kao i da mnogi shi'e uce suru-e-Hassnain, suru Fatima ili suru-e-Ali su puste lazi. Niko od Shi'a Ithna Asheri alima ne vjeruje u to. Allimi Shi'a Ithna Asheria su odbacivali takve tvrdnje u svojim knjigama. Shaykh Abu Ja'fer Muhammed bin Ali Babweia je napisao u njegovoj knjizi da: "Qur'an kojeg je Svemoguci Allah poslao preko svojeg poslanika Muhameda (s) je ista knjiga koju narod sada ima. U njoj nije bilo nikakva dodavanja ili oduzimanja". U "Tafseer Majma ul Bayan" a koji se smatra jednim autenticnim shi'skim komentarom kod Shi'a Ithna Asheria, Seyed Murteza tvrdi "da je Qur'an koji je postojao za vrijeme zivota poslanika Muhameda (s) isti onaj koji mi sada imamo." Qazi Noor Ullah Shostari pise u svojoj knjizi pod nazivom ”Masaib-ul-Nawasib” da poznato misljenje, koje se pripisuje shi'jama da oni nevjeruju u komletnost Qur'ana je laz. Shi'a istrazivaci ne prihvataju te cinjenice. I ko god kaze drugacije je lazov. Allamah Sadiq Sharah pise u "Kafi-a-Kulayni" da taj Qur'an se nastaviti da postoji u istoj formi do povratka imama Mehdija (as). Muhammad bin Ali Hasan Amali komentarise da "ko god da objektivno analizira hadise ce shvatiti na osnovu pouzdanih cinjenica da Qur'an nikad nemoze biti predmetom izmjena".
1. Mazahib-ul-Islam, str 447, izdavac Lakishwar Lucknow;
2. Muzayl-al-Ghawashi Sharah Usool Alshashi, str 9, izdavac Karachi


Allamah Hafiz Muhammad Aslam Jirajapuri, profesor istorije na Jamiah Milia Islamia Aligarh - India
Nakon navodjenja rijeci vise Shi'skih alima koje potvrdjuju kompletnost Qur'ana, Jirajapuri zakljucuje:
To su rijeci tih alima, koji su cuveni i priznati kod Shi'a. Imali smo priliku da pregledamo to sto je receno, i nemozemo reci da ti alimi lazu, zbog cinjenica da su neki od njih pisali knjige u kojima su odbacivali tvrdnje koje su im pripisivane od sunni alima, da su oni lazovi je bez osnove. Sem toga, Abu Ja'far Qumi'eva knjiga "Al Aitiqad" kao i Mulllah Mohshinova knjiga "Tafseer-e-Safi" su knjige koje se upotrebljavaju u nastavnom programu u Shi'a skolama. Nemoguce je pretpostaviti da bi oni u skolama poucavali ono sto se suprostavlja njihovom vjerovanju.
Tareekh-ul-Qur'an, str 62-67, izdavac Karachi

Allamah Shams-ul-Haq Afghani - Shaykh za Tafsir u Dar-ul-Ulum Deoband kao i Shaykh za Hadisa u Jameah Islamia Dhabil
U svojem clanku pod nazivom "Shi'e i tahreef Qur'ana" Afgani kaze:
Nakon sto bi pokusavao st najbolje moze, i nakon neuspjeha, a da bi dokazao da je Qur'an bio izmijenjen, nevjernik dolazi sa novom strategijom, tvrdeci da jedna velika grupa Muslimana vjeruje da je Qur'an bio izmjenjen, a grupa koja je u pitanju su Shi'e. Nevjernik pise sa takvim uvjerenjem, tvrdewci da je vjerovanje u nekompletnost Qur'ana ono utvrdjeno vjerovanje kod shi'a. To je potpuno neispravna tvrdnja. Shi'e kao i sunnije vjeruju da je Qur'an zasticen od svake vrste izmjena
To dokazuje da nezavisno od nekih nepovjerljivih osoba, shi'e u svojem vjerovanju ne pripisuju promjene ili nekompletnost Qur'ana. Za vise referenci treba procitati knjigu Numana Alusia pod nazivom "Aljawab-un-naseeh lemana fiqh Abdul maseeh" Quran je zasticen u svojoem sadasnjem obliku, i ugradjen je u mozak (memoriju) ljudi. Sem toga, rijeci i misli Qur'ana svjedoce da je to cudeso"

Uzeto iz Ulum-ul-Qur'an, str 134-136, izdavac Lahore

Allamah Abdul Haq Haqani Dehlavi
Do danasnjeg vremena niko od shi'skih alima, ili sljedbenika tog Islamskog vjerovanja, nije vjerovao da je Qur'an bio preinacen ili izmijenjen. Shi'a allimi su neprestano ponavljali ovakav stav u svojim textovima
Tafseer-e-Haqani, str 63, 1 izdanje, izdavac Lahore

Stav Allamaha Selim Al Benna
Sunni imam i osnivac Muslimanskog Bratstva Allamah Salim Al Benna:
Qur'an koji mi sunnije imamo, je onaj isti Qur'an koji upotrebljavaju shi'e u svojim kucama i dzamijama.
Al-Sitar AL-Mufatri Aliha, str 60, izdavac Egipat
Na 253 stranici iste knjige, on pise:
Shi'a Ithna Ashari smatra nevjernikom bilo koga ko vjeruje da je Qur'an mijenjan, pa poznavanje kao i prihvacenje ove cinjenice je uslov za stupanje u islam.

Sunni imam Shah Abdul Aziz Muhadith Dehlavi
Shah Abdul Aziz Muhadith Dehlavi, potvrdjujuci da shi'e ne vjeruju da je Qur'an bio mijenjan kaze:
Dokazano je kroz predaje Imamija da su Ehlul Bejt ucili isti Qur'an, kao i temeljiti svoje odluke u skladu sa njime. Komentar Qur'ana od Imama Hasana Askeria je komentar ovog istog Qur'ana. Sva njegova djeca, rodjaci i sluge uce ovaj Qur'an, a i on im naredjuje da uce taj Qur'an dok se na molitvi. Na osnovu ovih cinjenica Shaykh Ibn-e-Bawia u svojoj knjizi "Al Aqidath" negira da je Qur'an dozivio izmjene.
Tuhfa Ithna Asharia, str 281, izdavac Istanbul

Sunni imam Allamah Shibli Numani
U svom clanku pod nazivom "Allah je zastitnik Qur'ana - Redosljeda Qur'ana" izdavac Akhbar-ul-Zia iz Lahora, izdatog 9 oktobra 1914, on kaze:
Shi'ski hadisi u vezi kompletnosti Qur'ana sluze kao sveobuhvatan dokaz. Allamah Tabrisi koji je poznati shi'ski allim u "Tafseer Majma-ul-Bayan" kao i u raznim drugim pisanjima neprestano ponavlja nepromjenljivi status Qur'ana, tvrdeci da je to toliko jasno, kao sto je jasno i postojanje gradova, istorijskih dogadjaja, ili cuvenih knjiga, kao i da je Qur'an kopiran i zasticen velikom paznjom, na nacin kao sto to nije niko ranije. Zbog cinjeice da je Qur'an dokaz cuda poslanstva kao i izvora za izvodjenje sherijatskih pravila, allimi polazu veliki trud na njegovom sakupljanju i zastiti. Oni bi proucavali svaki i namjanji detalj da bi se osigurali da je text savrseno sastavljen. Seyd Murteza takodje kaze da je Qur'an koji mi imamo onaj isti koji je bio sakupljen za vrijeme poslanika Muhameda (s), dokazujuci to kroz cinjenicu da bi narod uobicajavao uciti Qur'an dok bi ih poslanik Muhamed (s) slusao.
16 Oktombra 1947 u Ahkbar-ul-Zia, str 6, pasus 1, on pise:
Cinjenica da je Qur'an kompletan je potvrdjena kroz brojne predaje Muslimanskih allima. Shi'je takodje prihvataju ovaj stav, a sto je dokazano u prethodnom izdanju, referirajuci (upucujuci) na cuvenog komentatora "Tafseer Majma-ul-Bayan"

Osim ovih pomenutih allima i brojni drugi sunni allimi su takodje tvrdili da shi'e nevjeruju da je Qur'an nekompletan.

*Ahmed Abraham Being Ustad Shaykh Shaltoot u "Ilm Usul-e-Fiqh", str 21, izdavac Egipat.
* Allamah Sami Arif-ud-Din u " Al Muslimun man Hum", str 98, izdavac Egipat.
* Allamah Muhammad Ali M.A Lahore u " Jameih-al-Qur'an", str 111, izdavac Lahore.
* Maulana Ghulam Dastagir Anjahani u "Imamate-ul-Burhan", str 5, izdavac Lahore.
* Ghulam Ahmed Prevail u "Mazahib-e-Aalim ki Armani Cetacean", str 144, izdavac Lahore.
* Imam Abu Zahra Misri u "Al Imam Al Sadiq", str 206, izdavac Egipat.



Sh'isko odbacivanje ashaba

www.ahya.org:
"Prema ucenju Shi'a Imamija, vecina ashaba su bili lazovi i otpadnici." Jedan od vodecih shi'skih allima al-Kashshi, prenosi da je Abu Ja'fer rekao: "Ljudi (ukljucujuci i ashabe) su postali otpadnici, nakon poslanikove (s) smrti, osim trojice". Kada su ga upitali koji su to, on odgovori: "al-Migdad ibn Aswad, Abu Dharr, kao i Selman su oni zahvalni na koje se misli u ajetu "Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se stopama svojim vratili" (Rijal al-Kashshi, str 12-13)


Stvarni shi'ski stav

Ovo nije tema koja bi trebala uzrokovati mrznju i neslaganja medju muslimanima. Mi potvrdjujemo da ima razlike izmedju shi'a i sunija u pogledu stava oko ashaba, ali je pogresno zakljuciti da shi'e ne vole ashabe. Zelimo naglasiti da su nase knjige prepune odeljaka u kojima se hvale ashabi poslanika (s). Ali mi nesmatramo dijelom imana (vjerovanja) da vjernik treba slijepo slijediti i postovati te osobe, zato jer su oni imali srecu da se okoriste poslanikovim (s) drustvom, i smatramo da vjernost i respekt prema njima treba bazirati na onom sto smo o njima naucili iz Qur'ana, sunneta i istorije.Mi znamo za njihovo pozrtvovanje, ali nase mjerilo za odredjivanje istine je Qur'an i sunnet. Stoga se moze reci da obije skole vjeruju u ashabe, sa razlikom sto jedna skola razmatra pojedinacno svakog od njih u njegovom ponasanju i stavovima, dok druga skola ne smatra to je to potrebno ciniti. Mi shi'e posmatramo karakter ashaba jedino kroz Qur'an, sunnet i istoriju, a da bi tako ocijenili njegovu pouzdanost.

Poznati sunni alim 14 vijeka Maulana Wahidu'z Zaman iz Hyderabad-Deccan, objasnjavajuci takav stav kaze:
"Dali su ono koji su bili u drustvu poslanika (swa) pravi ashabi. Oni koji zasluzuju titulu ashaba su oni koji su bili voljeni i postovani od poslanika (s) i njegovog Ehlul Bejta (as). Titula "ashab" nije nesto sto se podrazumijeva, navescemo jedan primjer:
"Jedan kralj je imao nekoliko slugu. Zbog ljubavi prema njihovom kralju, i sluge su bili voljeni. Jedan od slugu se pobunio protiv kralja, ubio ga, i ne samo sto je ubio njega, vec postajuci tako neprijatelj njegove familije i njegovih prijatelja on i njih ubija. U svjetlu svega toga, dali ce oni koji su voljeli kralja, nastaviti i dalje da vole tog njegovog slugu, a samo zbog toga sto je taj bio kraljev sluga.

Anwaru 'l-lughah, dio 14, str 20

Ranije u toj istoj knjizi Zaman kaze:
"Ajeti i hadisi koji hvale ashabe se odnose na one koji su bili najblizi poslaniku (s) i one koji su imali ljubav i postovanje prema Ehlul Bejtu, i uz to pomagali ih.
Anwaru 'l-lughah, dio 14, str 10

Sunni allim Sayyid Asad Haydher pisuci o shi'a aqidi o ashabima kaze:
"Shi'e Ehlul Bejta imaju postovanje prema ashabima poslanika (s). Oni ne odbacuju njihove vrijednosti, ali sljedeci primjere iz zivot poslanika (s) oni stavljaju naglasak da Serijat naglasava jednakost kako ashaba tako i ne-ashaba. Pozicija i status ashaba je srazmjerna njihovom radu i dijelima.
Uzeto iz al Sahabeeyath fi Nazhar Shi'a, str 32, izdavac Egipat


Pohvaljivanje ashaba od Imama Ehlul Bejta

Usljed ovih Nasibijskih lazi, predstavljamo misljenja dvojice nasim Imama (as), da bi se vidjeo njihov pogled koji su imali prema ashabima

Imam Zeynul Abidin (as) je nas cetvrti Imam, poznat kako u muslimanskim tako i nemuslimanskim krigovima po svojim predivnim molitvama, od kojih su neke usle u sastav knjige pod nazivom Sahifa al-Kamilah. Jedna od tih dova je u specijalno cast poboznosti ashaba poslanika (s), Allah bio zadovoljan sa njima.
"O Boze, a narocito što se tice drugova Muhammedovih, koji se dobro vladaše u drugarstvu, koji izdrzaše teško iskušenje u pomaganju njemu, odazvaše mu se kad cuše dokaz poslanica njegovih, odvojiše se od supruga i djece u uzdizanju rijeci njegove, boriše se protiv oceva i sinova u snazenju vjesništva njegovog, i preko njega postigoše pobjedu; koji bijahu posve obuzeti odanošcu njemu, nadajuci se trgovini koja ne propada u ljubavi prema njemu, koji napustiše porodice svoje kad se uhvatiše cvrsto za rukohvat njegov a porekoše rodjaci njihovi kad se oni smiriše u okrilju srodstva njegovog; ne zaboravi, Boze, šta oni napustiše Tebe radi i u Tebe, i zadovolji ih dobrim zadovoljstvom Tvojim za stvorove koje Ti dovedoše, dok bijahu s Poslanikom Tvojim, pozivatelji Tebi Tebe radi."
Imam Zayn Al-'Abidin, Sahifa al-Kamilah (4 molitva)

Imam Jafer Sadiq (as) je na sljedeci nacin odavao pocast ashabima:
"Allah je medju ashabima prebrao grupu, ukazujuci im postovanje, oni su bili uspjesni, a blagoslovjene poslanikove (s) usne su ih hvalile zbog njihovih vrlina. Ti bi (na isti nacin) trabao da ih volis, da hvalis njihove vrline odvajajuci ih od naroda Novotarija sa kojima druzenje izaziva da se srce pocinje priklanjati kufru i mrznji."
Mishbah al Shariah, str 67


Dali su vecina ashaba, nakon smrti poslanika (s) postali otpadnici?
www.ahya.org:
Jedan od vodecih shi'skih allima al-Kashshi, prenosi da je Abu Ja'fer rekao: "Ljudi (ukljucujuci i ashabe) su postali otpadnici, nakon poslanikove (swa) smrti, osim trojice". Kada su ga upitali koji su to, on odgovori: "al-Migdad ibn Aswad, Abu Dharr, kao i Selman su oni zahvalni na koje se misli u ajetu "Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se stopama svojim vratili" (Rijal al-Kashshi, str 12-13)

Ovo je jedna od predaja koja je najcesce citirana od Nasibija u vezi sljedbenika Ehlul Bejta. Vec smo citirali rijeci Imama Zeynul Abidina (as) kao i Imama Jafera Sadiqa (as), u kojima su oni iskazali njihovo divljenje i ljubav prema drugovima poslanika (s). Dali se moze vjerovati da su ti Imami ove pohvale iskazali samo za ta tri ashaba. Ne samo da ova predaja ide protiv predaja koje smo citirali od imami, vec zelimo naglasiti da je jedan od prenosioca ove predaje Hanaan bin Sadeed koji se bio prikljucio "Wahfee Meshebu". Imam Reza (as) je izjavio o tim osobama sljedece:
Pripadnik wakfee al-mesheba je osoba koja se protivi istini, pa ukoliko ostane na ovom pogresnom putu do svoje smrti, njegovo konacno mjesto biti ce u dzehenemu".
Mukees ad'a raraya fi ilm Al riwaya, str 83

Ukoliko Minhajj zeli i dalje insistirati na takvom uvjerenju tvrdeci da mi vjerujemo u tu predaju, predlazemo onda da se pogleda svojedocanstvo iz Sahih al Buharije, sunni naj-autenticnije knjige:

Pricao je Abdullah
Rekao je poslanik: "Ja sam vaš prethodnik na bunaru.
Abdullah nastavlja dodajuci: Poslanik je rekao: "Ja sam vaš prethodnik na bunaru, i neki od vas ce biti provedeni ispred mene, pa kada ih ugledam oni ce biti odvuceni od mene a ja cu reci: "O Gospodaru, to su moji ashabi!", Bice mi receno: Ti neznas sta su oni ucinili nakon tebe

Sahih Buhari dio 8, knjiga 76, hadis 578


Pricao je Enes:
Poslanik je rekao: "Neki od mojih ashaba ce doci do mene na bunaru, i nakon sto ih prepoznam, bice odvuceni od mene, nakon cega cu reci: "Moji ashabi", bice mi odgovoreno: "Ti neznas sta su izmislili (novih stvari) u vjeri nakon tebe".

1. Sahih Buhari dio 8, knjiga 76, hadis 584
2. Sahih Muslim, knjiga 30, hadis 5706


Pricao je Abu Hazim od Sahla bin Sa'da:
Poslanik je rekao: Ja sam vas prethodnik (preteca) na bunaru, pa ko od prodje pokraj mene piti ce sa njega, a ko god bude pio sa njega taj nikad vise nece ozednjeti. Tada se tu kod mene stici grupa koju cu prepoznati, a i oni ce prepoznati mene, ali ce jedna prepreka biti smjestena izmedju mene i njih."
Abu Hazim dodaje: Nu'man bin Abi 'Aiyas cujuci me upita: Jesi li ti ovo cuo od Sehla? Ja odgovorih jesam. On rece: Ja svjedocim da sam cuo od Abu Saida al-Khudria iste rijeci, osim sto je dodao da je poslanik rekao: "Reci cu to su moji ashabi". Tada ce mi biti receno: "Ti neznas sta su oni izmislili (novotarija) u vjeri nakon sto si ih napustio". Ja cu reci: "Udaljite, udaljite one koji su se promijenili nakon mene"
Abu Hurejra prica da je poslanik rekao: "Na sudnjem ce danu jedna grupa mojih ashaba doci do mene, ali ce oni biti otjerani od bunara, a ja cu reci: "O moj Gospodaru, to su moji ashabi!" Biti ce mi receno: "Ti neznas sta su oni od novotarija izmislili nakon sto si ih ostavio, zaista su oni otpadnici koji su se odmetnuli (odmetnuli se od islama).

Sahih Buhari dio 8, knjiga 76, hadis 585


Pricao je Abu Hureira:
Poslanik je rekao: "U snu vidjeh grupu (mojih sljedbenika koji mi bjehu primaknuti) i ja ih prepoznah, kada jedan covjek (melek) stade izmedju mene i njih, pa im rece: "Hajde nastavite ici". Ja upitah "Gdje", on rece: "U dzehenem, u Vatru, tako mi Allaha". Ja upitah: "Sta su skrivili?, on odgovori "Oni su se vratili i otpali, nakon sto si ih ti ostavio". Tada je druga grupa od mojih sljedbenika provedena ispred mene, i ja ih prepoznah, i jedan covjek (melek) stade izmedju njih i mene pa im rece: "Hajde nastavite ici" Ja upitah "Gdje", on rece: "U dzehenem, u Vatru, tako mi Allaha". Ja upitah: "Sta su skrivili?, on odgovori "Oni su se vratili i otpali, nakon sto si ih ti ostavio". Tako da nisam vidio skoro nikog od njih da je izbjegao, osim njih nekoliko (mali broj) koji su lutali poput kamila bez pastira"

Sahih Buhari dio 8, knjiga 76, hadis 587
(slika tog Buharijnog hadisa)

Nacin na koji Nasibije objasnjavaju ove hadise je taj da oni pokusavajuci preokrenuti rijec "ashabi", pa se po njihovom tumecaenju ovi hadisi u stvari ne odnose na ashabe, vec da se odnose na Ummah, tj zele reci da ce vecina Ummeta otici u dzehenem-vatru. Da bi ukazali na pogresnost ovog misljenja, predlazemo nasim citaocima da otvore koji god hoce Arapski rjecnik, ali nigdje nemogu naci da se rijecu "Sahaba" moze misliti na Ummah.

Sljedeci dokaz dolazi iz samih rijeci hadisa. Citiramo hadis 8:587 - "ONI su se vratili i otpali, nakon sto si ih TI ostavio". Kada TI neke ljude ostavis, znaci da si vec BIO SA NJIMA, tj poslanik (s) je bio medju njima. Rijec "nakon sto si ih ti ostavio" jasno oznacava da grupa na koju se misli su oni koji su zivjeli sa poslanikom (s), tj na ashabe.

Sta vise u hadisu 8:585 poslanik (s) kaze: "Tada se tu kod mene stici grupa koju cu prepoznati" kao i u hadisu 8:587 "grupu (mojih sljedbenika koji mi bjehu primaknuti) i ja ih prepoznah".
Vidimo da u oba ova hadisa nas nepogrjesivi poslanik (s) govori o grupi "koju prepoznaje".
Koga je to mogce prepoznati? - da, moguce je prepoznati jedino osobe koje su vec ranije vidjene.
Iz hadisa vidimo da je poslanik (s) bio i iznenadjen, zato jer je vidio da se oni koji su mu bili bliski (ashabi) vode u dzehenem-vatru.

Ovi autenticni hadisi nam jasno ukazuju da je vecina ashaba
1) Novotari
2) Postaju opet kafiri
3) Samo mali broj njih ce se spasiti dzehenema-vatre

Ummul Momineen Umm Salma (ra) prenosi u al Istiab, dio 3, str 390, kao i u Kanz al Ummal, dio 6, str 67:
"U vezi mojih ashaba je tako da, neke od njih nezelim ni pogledati, i nakon moje smrti oni me nece moci vidjeti".

Komentarisuci ovaj hadis Deobandi alim Shaykh ul Hadis Maulana Sarrfaraz Khan Safdar tvrdi:
"To su one osobe koje su izjavile sehade pred poslanikom (s), a nakon njega postali murtedi (otpadnici), to ukljucuje i kasniju generaciju koji su postali otpadnici kao i "narod novotarija" - za vise detalja mozete pogledati Sharh Nawawi, Dio 1, str 129
Uzeto iz Izalath al Rahab, str 398

Za vise referenci u vezi ovog citaoci mogu pogedati:
1. Sunan Nasai, dio 4, str 114 (Delhi);
2. Mishkaat al Masabih, str 487-488 (Delhi);
3. Tafseer Kazaan, dio 7, str 451 (Beirut);
4. Tafseer Fathul Qadeer, dio 6, str 490 (Egipat);
5. Tafseer Durre Manthur, dio 6, str 400 (Egipat);
6. Tafseer Rul Al Maani, str 244 ( Egipat).


www.ahya.org:
Al-Qummi tvrdi da je Abu Ja'far rekao da je sledeci ajet objavljen u vezi takvih: "Onima koji dokaza Naše budu poricali i prema njima se budu oholo odnosili - kapije nebeske nece se otvoriti, i prije ce kamile kroz iglene uši proci nego što ce oni u džennet uci." (7:40). On takodje dodaje da rijec "kamile" u ovom ajetu oznacava njihove kamile. Zbog ovog prema Al-Qummiu, Talha (ra) i Zubeyr (ra), koji su oba od poslanika (s) medju one koji su prihvatili radosne vijesti o dzenetu, nikad nece uci u dzenet (Rijal al-Kashshi pp 12-13)

Zaista nam je tesko shvatiti razlog pominjanja ove predaje od strane Minhajja, a znajuci da slicno pise i od njih cijenjenoj al-Buharinoj zbirci hadisa, i to ne samo na jednom mjestu i ne samo za Talhu i za Zubeyra, vec se kaze da ce u dzehenem-vatru velika vecina od onih ashaba kojima je po nekim njihovim drugim predajama obecan dzenet.

Pricao je Ahnef sin Kajsa:
"Zelio sam otici i pomoci tog covjeka (tj. hazreti Aliju sina Ebu Taliba u borbi "Vak'atul-Džemel). Ebu Bekra (ra) me je sreo i upitao: "Gdje ceš?" Rekao sam: "Pomoci cu tog covjeka." Rekao mi je: "Vrati se! Ja sam cuo Allahovog poslanika (s) gdje govori: "Kada se sukobe dva muslimana sa svojim sabljama, oboica, i ubica i ubijeni ce u dzehenem-vatru." Pa sam rekao: "O Allahov poslanice: "To je uredu za ubicu, ali zasto i za ubijenog?" Allahov poslanik (s) odgovori: "Jer je i on doista imao namjeru ubiti svoga druga".

Sahih Buhari dio 1, knjiga 2, hadis 30

Al Hasan:
(Al Ahnaf je rekao); "Noseci oruzje, izasao sam u noci smutnje (tj u ratu izmedju Alije i Aishe), pa me je susreo Ebu Bekra i upitao: ""Gdje si posao"? Odgovorio sam: "Posao sam pomoci amidzicu Allahovog poslanika (tj Aliji)". Ebu Bekra rece: "Allahov poslanik je rekao: "Ako dva muslimana izvade svoje sablje da bi se borili izmedju sebe, obojica su stanovnici (dzehenema) vatre". Rekao sam poslaniku: "To je u redu za ubicu, ali zasto i onaj koji je ubijen"? On mi odgovori: "Jer je i ubijeni imao namjeru da ubije svojeg protivnika".

Sahih Buhari dio 9, knjiga 88, hadis 204

Zelimo podstaci nase citaoce da pokusaju analizirati ova dva hadisa. Ova dva hadisa jasno govore da svi oni koji su se borili u medju-muslimanskim ratovim (Bitka Jamal, Sifin, Kerbala itd) su stanovnici dzehenema-vatre. A medju one koji su se borli u ovim bitkama su Aisha-Majka Vjernika, hazreti imam Ali (as), imam Husein (as) kao i svi drugi shehidi-njihovi drugovi, uz naravno ranije pomenute Talhu i Zubeyra.
Kakvu bi fetvu u vezi ovog izrekli sada Minhajj Nasibije?


Dali proklinjanje ashaba cini Shi'e kafirima?

U zadnjem poglavlju cemo inshallah opovrgnuti cijelu Nasibijsku kolekciju fetwi, medjutim ovdje se sada zelimo osvrnuti na tri od tih fetwi u kojima se tvrdi da su Shi'e kafiri zbog njihovog odnosa prema ashabima
www.ahya.org:
"Jednom prilikom neko od ucenika imam Malika je pomenuo da shi'e proklinju ashabe. Imam Malik je proucio ajet: "Muhamed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni medu sobom; da bi On s vjernicima najedio nevjernike. (Kur'an 48:29). Onda je rekao, ko god da se jedi (naljuti) kada se ashabi pomenu, je kao onaj oko koga ovaj ajet govori" (Tafseer al-Qurtubi) 4) Abu Zur'ah ar-Razi: O doktrini shi'a Rafidija da proklinju ashabe on je rekao: Ako vidis nekog da umanjuje vrijednosti poslanikovih (s) ashaba znadi da je taj nevjernik. Zato jer je poslanik (swa) bio na istini, to sto nam je donio bila je istina, i sve sto nam je prenio je bilo preko ashaba. To sto ti nevjernici zele da ucine je da bace sumnju na vjerodostojnost tih prenosioca, a da bi tako upropastili Qur'an i sunnet. Zato su nevjernici ti koji najvise zasluzuju da budu prokleti. 6) Imam al-Alusi: On je proglasio shi'e Rafidije nevjernicima zbog njihog klevecenja ashaba. Njegovo misljenje je bilo zasnovano na stavu imama Malika i druge uleme. U odnosu na njihovu tvrdnju da su oni sljedbenici Ehlul Bejta (poslanikove swa familije) Al Alusi kaze: Ne, oni su ustvari sljedbenici djavola, i Ehlul Bejt je neduzan od njih. (Rijal al-Kashshi pp12-13)

Zalosno je da Nasibije nastoje probuditi sunni emocije kroz osvrcanje na shi'skog kritikovanja ashaba, pokusavaju i njih na taj nacin ukljuciti u to svoje tekfirenje shi'a (proglasavanje sh'a kafirima). Iako cemo imam Malikovu fetwu inshallah razmatrati odvojeno u nasem zadnjem poglavlju, dovoljno je da kazemo da Shi'sko shvatanje ashaba u nikojem slucaju ne daje nikom za pravo da smatra shi'e kafirima. Nasibije nemogu dokazati niti preko Qur'ana niti iz hadisa da je bilo Allah (swt) ili poslanik (s) nekad proglasio kafirom nekog ashaba koji je proklinjao drugog ashaba. Cinjenica je da su se oni svadjali i vrijedjali pa cak i tukli medju sobom u blagoslovljenom poslanikovom (s) prisutvu, ali on NIKAD nije rekao da oni zbog toga postaju kafiri. Ashabi su ustvari cak i poslanika (s) kritikovali i optuzivali ga da je bunca na njegovoj samrtnoj postelji, ali mi nikad nismo mogli cuti nekog od Deobandija ili Salafi-Nasibija da osudjuju te osobe nazivajuci ih kafirima

Kada jedna osoba zeli prihvatiti islam, od nje se zahtijeva da prouci kelime-taybia i sehade. Takvom izjavom ta osoba je usla u islam. Nakon tog recitovanja ta osoba najcesce izjavljuje i da vjeruje u osnovne komponente vjere/imana (imanske sharte).
U sunni knjigama mozemo vidjeti da je text tih imanskih shartova (uslova vjerovanja) sledeci:
"Ja vjerujem u Allaha, vjerujem u njegove meleke, vjerujem u njegove knjige, vjerujem u poslanike, vjerujem u sudnji dan, vjerujem da sve dobro i lose sto se dogadja je od Allaha, i vjerujem da postoji zivot nakon smrti"

Ovo su ti imanski sharti - uslovi vjerovanja. Medju ove sharte NE POSTOJI uslov (shart) da se vjeruje u ispravnost imana Ebu Bekra, Omera ili nekog drugog ashaba. U nedostatku takvog uslova (sharta), na kakvim osnovama onda ti takozvani alimi zakljucuju da se nepostujuci ashabe postaje kafirom?

Onaj koji zeli istraziti sadrzaj Casnog Qur'ana, vidjet ce da nepostoji niti jedan ajet koji kaze da se necije prihvatanje islama uslovljava vjerovanjem u ispravnost imana ashaba.

Pojedinci zele kroz citiranje nekih ajeta sugerisati da se ti ajeti odnose na Ebu Bekra, Omera itd, izvuci zakljucak da onaj koji odbacuje te osobe takodje odbacuje i Qur'an. Takvim pogledom oni zele dokazati da je vjerovanje u ispravnost imana ashaba nuznost, jer bi se bez njih spona upucivanja prekinula, a usljed cega onaj koji njih odbacuje postaje kafirom.
Kada vec govorimo o upotrebi tekfira, potrebno je da kazemo da je to veoma ozbiljna stvar, i da se takva odluka o nekom moze donijeti tek kada nepostoji niti namjanja sumnja u neciji iman. Nema dokaza da je specijalno neka osoba bila povod objave opstih ajeta, osim sto je potrebno napomenuti da su Abu Leheb i Zaid bin Harith jedine osobe koje se imenom spominju u Qur'anu. Cak ako i prihvatimo tvrdnje da su pojedini ajeti objavljeni u povodu Ebu Bekra i Omera, opet se nemoze tvrditi da se za tu tvrdnju ima dokaz u koji apsolutno nema sumnje, a zbog toga jer su komentatori Qur'ana tumacili te ajete na osnovu svojeg znanja, kroz licno shvatanje itd, tumaceci te ajete prema ucenju svoje skole vjerovanja (mesheba). Neki kao primjer citiraju ajete koje se odnose na Ebu Bekra u pecini, shvatajuci ih kao ajete njemu u pohvali dok drugi kritikuju njegovo vjerovanje koje je pokazao tom prilikom.

www.ahya.org:
4) Abu Zur'ah ar-Razi: O doktrini shi'a Rafidija da proklinju ashabe on je rekao: Ako vidis nekog da umanjuje vrijednosti poslanikovih (s) ashaba znadi da je taj nevjernik. Zato jer je poslanik (s) bio na istini, to sto nam je donio bila je istina, i sve sto nam je prenio je bilo preko ashaba. To sto ti nevjernici zele da ucine je da bace sumnju na vjerodostojnost tih prenosioca, a da bi tako upropastili Qur'an i sunnet. Zato su nevjernici ti koji najvise zasluzuju da budu prokleti.

Najcesci Nasibijski argument je: "Posto nam je Din (Qur'an i Sunnet) dosao preko ashaba, ljubav prema njima je dio Dina."
Mi bi zeljeli reci da je to stvar njihovog licnog shvatanja, ali posto su vec ta ulema i njihovi Nasibi sljedbenici to pogresno shvatila smatrajuci to dijelom vjere, oni pokusavaju da silom shi'e ukljuce u ovu pogresnu definiciju.

Ehlul Sunna smatra svakog ashaba kao pouzdanog, zbog cinjenice da je otvoreno izrazio svoje vjerovanje u poslanika (s), i imao nagradu vidjenja njega, zbog toga je on "ashab". U vrijeme Oprosnog Hadza je tu bilo vise od 100.000 ashaba. Dali je ispravno svakog od tih osoba smatrati pouzdanim? Ako to nije ispravno, kako onda vecina ucenjaka nastavlja vjerovati da su SVI ashabi takvi. Zelimo jos dodati da se od nas ocekuje da vjerujemo da su svi ashabi poput zvjezda, kojeg god od njih da pratimo, mi cemo biti ispravno vodjeni. U odgovoru na ovu tvrdnju citiramo primjer:

"Zamislimo da se poslanik (s) pojavio u ovom nasem 21 vijeku u drustvu cobanina, autobusnog konduktera, ulicnog cistaca, frizera, mesara, doktora, inzinjera, profesora i trgovca, a koji su svi vidjeli poslanika (s) i prihvatili islam. Posto su ga svi susreli, svi se time smatraju ashabima. Dali bi bilo u redu da zakljucimo da SVI oni posjeduju isto znanje, ostroumnost, poboznost, ponasanje itd. Mozemo li SVE njih smatrati jednakim zato sto su svi oni vidjeli poslanika (s) i bili njegovi ashabi.

Po sunni hadisu o "zvjezdama" tj, da su ashabi poput zvjezda pa kojeg god od ashaba da se prati u pitanjima vjere nece se pogrijesiti, ispada da je sve jedno dali se prati cistac ulica ili profesor.
Dali je ispravno zakljuciti da svaki od njih posjeduje isto znanje, da je svaki od njih sposoban dokuciti i shvatiti vazne i komplicirane stvari ispravno, i da se nece pogrijesiti bilo ko od njih da se slijedi.
Vecina sunni ucenjaka takodje smatra vrijednim slijedjenja sve one ashabe koji su vidjeli poslanika (s), bez obzira koliko daleko da su od poslanika (s) zivjeli. Medjutim cinjenica je da su se cak i oni ashabi koji su zivjeli u poslanikovoj (s) blizini ponasali neprimjerno, a sto je zapisano u historiji.

Knjige istorije svjedoce da je na dan Haybera, jedan od ashaba neprestano sumnjao u poslanika (s), da je na Uhudu istaknuti ashab pobjegao u planine, bjezeci toliko daleko da se je tek posije tri dana vratio u Medinu. Na Khayberu su se pod vodjstvom istaknutih ashaba, razbjezali odstupajuci od neprijatelja, kada je poslanik (s) na samrtnoj postelji zatrazio da ostavi opruku, ashabi su govorili da on prica u bunilu. Kada poslanik (s) odredjuje vojsci pod komandom Usame da napusti Medinu ashabi odbijaju da krenu. Nakon poslanikove (s) preseljenja na ahiret, ashabi diskutiraju ma Saqifi ko ce od njih da ga naslijedi, umjesto da se pridruze obavljanju dzenaze.

Ovo su istorijske cinjenice, tako da svako cije srce opravdava ovakve stvari moze izabrati te osobe da ga vode i upucuju, a svaki onaj koji shvati posljedice ovih stvari, ima pravo da odbaciti te osobe kao svoje vodice. Iako vecina alima zeli opravdati takve osobe, zar opet nije bolje slijediti osobe koje se nemaju potrebe opravdavati i koje su primjernijeg kakarktera i da se njih proglasava neophodnim djelom Dina.

U stvarnosti je Ehlul Bejt neophodni dio vjere, a i poslanik (s) je govorio ashabima na oprosnom hadzu: "Ostavio sam vam dvije vazne stvari, koje ako budete slijedili nikada necete zalutati, to su Qur'an i moj Ehlul Bejt". Poslanik (s) je takodje ukazao na imam Alija (as) kao na "Vrata Znanja", pa ako je ummet odlucio ta Vrata zatvoriti za sebe, da dok pokusavaju shvatiti Qur'an istovremeno okrecu ledja Ehlul Bejtu (as) i tako sami time bivaju na gubitku, to im opet ne daje za pravo da i od nas traze da ucinimo slicno poput njih.

Ukoliko je Minhajju cilj izazvati gnjev prema shi'ama, navodeci cinjenice da se shi'e protive ashabima kao i izvjesnim poslanikovim (s) suprugama, onda bi nam trebali dozvoliti da i mi navedemo neke hadise kao uvid u istorijske cinjenice. Zeljeli bismo navesti slucaj u vezi poslanikove (s) voljene cerke Seyide Fatime (sa).
Nakon poslanikova (s) preseljenja na ahiret, ona je ostala u zivotu samo jos sest mjeseci, za koje vrijeme se desio slucaj sa Ebu Bekrom, gdje je on toliko lose postupio prema njoj, da ona nikad vise nije razgovarala sa njim, a takodje je ostavila i izricitu zelju da joj on ne prisustvuje dzenazi.

U Sahih Buhari dio 4, knjiga 53, hadis 325 mozemo procitati:
Rekla je Ajsha (majka vjernika):
"Nakon smrti Allahova poslanika, Fatima cerka Allahovog poslanika je zatrazila od Ebu Bekra da joj da njen dio od nasljedstva kojeg je Allahov poslanik (s) ostavio u Fai (tj plijen stecen bez borbe) koje mu je Allah dao. Ebu Bekr joj je rekao: "Allahov poslanik je rekao: Mi poslanici se ne nasledjujemo, sto god mi (poslanici) ostavimo je Sadaka (upotrebljava se kao milostinja)". Fatima cerka Allahovog poslanika je otisla ljuta, prestajuci da govori sa Ebu Bekrom, nastavljajuci se tako odnositi prema njemu sve dok nije umrla. Fatima je ostala u zivotu sest mjeseci nakon Allahova poslanika".


Ona je umrla ljuta na Ebu Bekra, mada je jos poslanik (s) upozorio na posljedice ljutnje Seyide Fatime.

U Sahih Buhari dio 5, knjiga 57, hadis 61 mozemo procitati:
"Allahov poslanik je rekao: "Fatima je dio mene, pa onaj ko nju naljuti, mene je naljutio".

U vezi odnosa prema Imam Aliji (as), on [imam Ali (as)] tvrdi da je cuo od poslanika (s):
"Tako mi onoga koji je razdvaja sjeme i stvara sav zivot, poslanik (s) mi je obecao da me me niko osim vjernika nece voljeti, kao i da me niko sem licemjera nece mrziti.
Sahih Muslim, engleska verzija, poglavlje 34, str 46, hadis #141

Rijeci Abu Saida al Khudrija zbog toga ne zvuce iznenadjujuce:
"Prepoznavali smo licemjere, kroz njihovu mrznju prema Aliji."
1. Fada'il al-Sahaba, od Ahmeda Ibn Hanbela, dio 2, str 639, hadis 1086
2. al-Isti'ab, od Ibn Abd al-Barr, dio 3, str 47 - al-Riyad al-Nadirah, od al-Muhibb al-Tabari, dio 3, str 242


Iz ovih predaja je jasno da je Ali (as) bio subjektom mrznje, a da su oni koji su ga mrzili jedino "nastojali" biti muslimani. Nakon poslanikovog (s) preseljenja na ahiret, ta mrznja je postala otvorenija. Tesko je sada ovako sa vremenskom razdaljinom od 14000 godina opisati sve desavanja, ali je jasno da se stanje pogorsavalo do tog stepena da je doslo dotle da su sablje podignute protiv imama Alija (as), i kada je vec takav slucaj, koliko tesko je bilo onda prepoznati i imenovati neprijatelje imama Alije (as)

Poslanik (s) je rekao da jedan vjernik nikad nebi mogao mrziti imam Alija, ali Aisha (Ummul Muminin) kao i drugi ashabi su se borili protiv pravovjernog halife, bivajuci tako odgovorni za prolijevanje krvi hiljadama muslimana. Bazirajuci se na te cinjenica, kakvu bi onda fetwu izrekli Minhajj Nasibije i njihovi imami u vezi hazreti Aishe.

"Mrznja prema Aliji je takva da zbog toga nikakav dobro dijelo nece biti nagradjeno, dok je ljubav prema Aliji je takva da ti nijedno lose dijelo, nece nauditi.
Uzeto iz sunni knjige al-Nasa'ih al-Kaafiyah, str 67

Mrzna prema Aliji (as) se nije tu zaustavila, vec je Muawiyina mrzna prema Aliji (as) je ucinila da je on u vrijeme svojeg halifata ucinio obaveznim proklinjanje Alije (as)

Maulana Sayyid Abu A'la Maudodi u svojo knjizi "Khilafath wa Mulukiyaat" na 174 stranici navodi cinjenice pisuci:
"Ibn Khatir u al Bidayah prenosi da je jedna nedozvoljena i odvratna radnja zapocela od Muawiye, tako sto bi on i njegovi guverneri za vrijeme dzume kao imami proklinjali hazreti Aliju. To je postalo toliko extremno, da se cak praktikovalo ciniti i u poslanikovoj dzamiji. Pred poslanikovim (s) mezarom se proklinjao njegov najvoljeniji rodjak, i u prisustvu porodice hazreti Alija, koji bi slusali te kletve sopstvenim usima.
Takodje:
1.Tabari, dio 4, str 188
2. Ibn Athir, dio 3, str 234
3. al Bidayah, dio 8, str 259 kao i dio 9, str 80


Gdje su bili Minhajj i njihovi Deobandi pretci u to vrijeme? Dali su oni tada ustali i trazili da se prestane sa proklinjanjem Alija (as)? Zasto nesto tako nisu izlozili Muawiyi pisuci mu rjecite textove, po rjecitosti slicne onima koje su nama napisali a koje im mi sada opovrgavamo. Ako uprkos svih ovih navodna protiv ashaba, Minhajj moze svim svojim srcem oprostiti Muawiyi zbog proklinjanja imama Alije (as), poslanikovog (s) ashaba i rodjaka, zasto oni slicno tome nemogu oprostiti i shi'iama. Kada se mi sami sebe distanciramo od jedne grupe ashaba, to je zbog toga sto volimo poslanika (s) i njegov Ehlul Bejt

Kako mi sami sebe mozemo natjerati da u nasim srcima imamo ljubav prema Ehlul Bejtu, i u isto vrijeme osjecati ljubav prema njihovim neprijateljima? Zaista je neshvatljivo da Nasibije poput Minhajja imaju toliko duboku privrzenost prema nepijateljima Ehlul Bejta, poput Muawiye, Merwana i Yezida. Nasibije smatraju shi'e kafirima jer proklinju ashabe, dok za one koji su proklinjali, suprostavljali se i ubijali Ehlul bejt, takvi su za njih radhiallah-ta'ala-anho. Uzmimo za primjer Marwana, i upitajmo nekog Deobandia ili Selefiju u vezi njega, i svi oni cega opisati kao poboznog ashaba, medjutim sunni imam al Muhaddith Shah 'Abdul Aziz u vezi njega kaze:
Ljubav prema Ehlul Bejtu nije sunna, vec dio vjerovanja. Ljubav prema Ehlul Bejtu podrazumijeva mrznju prema Merwanu uz govorenje loseg o njemu. On je gonio imam Huseina, a sa ostalim clanovima Ehlul Bejta je postupao vrlo lose, i on je bio njihov neprijatelj. Odlucno optuzujemo tog shejtana.
Fatwa Azizi, str 225

Ono sto je interesantno na ovom Deobandi web sajtu je da oni nisu citirali niti jedno jedino misljenje Abu Hanifino o onim koji proklinju ashabe. Zasto je to tako? Zato jer bi se tako vidjelo da idu protiv svojeg sopstvenog vjerovanja.

Allamah Tahavi objasnjavajuci osnove Abu Hanifine aqidu kaze:
"Mi volimo ashabe Allahovog poslanika, ali mi ne pretjerujemo u ljubavi ni prema ikom od njih posebno, niti se odricemo nekog od njih. Mi nevolimo sve one koji njih nevole ili ne govore lijepo o njima.

Na bazi ove fetwe imama Numana (Ebu Hanife), oni koji proklinju ashabe nisu od njih voljene osobe, ali nikako se ne smatraju kafirima.

Zelimo naglasiti da je Abu Hanifa vjerovatno to izrekao (to oko nevoljenja) u smislu da niti on sam nije imao postovanja prema Ebu Bekru i hazreti Omeru, a sto cemo vidjeti.


Abu Hanifino nepostovanje prema dva velika Sheika

U Tarikh Baghdad, dio 13, str 373, mozemo procitati:
"Imam Abu Hanifa je rekao da su Iblis i Ebu Bekr es Sidik bili jednaki u imanu"

Allamah Shibli Numani u svojoj knjizi "Imam Abu Hanifa" str 76 (Engleski prijevod) kaze:
"Na putu ka Imamu (Abu Hanifi) je zivio jedan vodenicar koji je bio fanaticni shi'a, i koji je svoja dva magarca nazvao imenima Ebu Bekra i Omera. Jednog dana jedan od magaraca je udario vodenicara u glavu toliko jako da je ovaj umro. Cujuci ovo imam (Abu Hanifa) je rekao: "To mora da je bio (magarac kojeg je on nazvao) Omer". Nakon raspitivanja, ustanovio je da je bio tacno pretpostavio."

Sta vise reci, magarac koji je udario vodenicara je Omer, dok je za Abu Bekrov iman rekao da je slican Iblisovom.

Imami Minhajj Nasibije mogu ciniti Tekfir fetwe protiv shi'a koliko god hoce, ali im to opet ne koristi, jer nikako nemogu opravdati tekfirenje samo zbog necijeg nepostovanja prema ashabima, cak i prema Ebu Bekru i Omeru, ali ako oni i dalje zele instirati na cinjenju tekfira prema onim koji nemaju postovanja prema ashabima, onda to mogu ciniti prema Abu Hanifi.


Sunni ulema ne smatra proklinanje ashaba cinom kufra

Da bi negirali takve besmislene tvrdnje, predstavljamo Ibn Teymiyinu fetwu, koji inace za Nasibije vazi za Sheyhul Islama, i koji pise:
"Samo vrijedjanje nekog drugog osim poslanika, tog koji ih vrijedja ne cini obavezno kafirom, zato jer su neki od onih koji su zivjeli u doba poslanika (tj ashaba) ponekad vrijedjali onog drugog, ali niko od njih nije proglasen kafirom zbog tog postupka, kao takodje i zato jer nije wadzib da se vjerovanje zasniva na zasebno bilo kom od ashaba; zato jer vrijedjanje nekog od njih takvim ne umanjuje vjerovanje u Allaha, u njegovu knjigu, u njegovog poslanika i sudnji dan.
As Sarimu l masul", Ibn Taymiyyah, str 579, izdavac 1402/1982 Alam al-Kutub

Mulla Ali Qari, u njegovom djelu Sharh Fiqh al Akbar, objasnjavajuci Hanefijsku aqidu o ashabima kaze:
"Vrijedjati Ebu Bekra i Omera NIJE Kufr, kao sto je to Abush Shakur as Salimi ispravno potvrdio u njegovoj knjizi at-Temhid. A to je na osnovu tvrdnji (tvrdnji da je vrijedjati njih kufr) nije dokazano, niti je takav stav potvrdjen. To je zato jer se sigurno vrijedjanje smatra fisq-om (grijehom), a sto je dokazano i provjereno hadisom, kao i zato jer su dva shejha (Abu Bekr i Omer) zeljeli biti jednaki sa ostalim muslimanima. Takodje i oni za koje pretpostavljamo da su ubili shejha (Omera), kao i one koji su ubili poslanikove zetove (Alija i Osmana), sve njih zajedno, kao i po ucenju ehlul sunne wel dzemata, oni time nisu izasli iz islama (tj nisu zbog toga kafiri)"
Mulla Ali Qari, Sharh al Fiqh al Akbar Matba Uthmaniyya, Istanbul 1303, str 130 Matba Mujtabai, Delhi, 1348, str 86 matba Aftab e Hind, India, bez datuma, str 86).

Posto je ovo u suprotnosti sa ovim novim Nasibijskim vjerovanjem (tj da oni koji proklinju dva shejha su kafiri onda su to falcifikovali i ubacili u tom textu). Gornje pomenuti citat je izbacen iz 3 izdanja stampanog u Indiji i Turskoj. Sada u novom izdanju stampanom Darul Lutubil Ilmiyah u Bejrutu u 1404/1984, gdje se tvrdi da je to prvo izdanje, su stranice koje ukljucuju gornji text izbacene.

Poznati Henefijski alim Allamah Alaudin Henefi u njegovoj knjizi Darul al Makhthar, poglavlje o Imamatu, str 72 kaze sljedece:
Ko god se okrece prema kabi, taj nije kafir. Cak niti hawaridji nisu kafiri, uprkos cinjenici da su smatrali da je njima halal uzeti nase zivote i imovinu. Na slican nacin i oni koji smatraju da je dozvoljeno proklinjati ashabe, i negiraju ucenje da ce biti moguce vidjenje Allaha, se ne mogu smatrati kafirima, jer svoje vjerovanje baziraju na tumacenju i podozrenju, cinjenica da se oni nemogu smatrati kafirima je i u dokazu da cinjenice koje su oni svjedocili su prihvacene, dok to od ne-Muslimana nisu, a sto dokazuje da su oni muslimani.

Hanefi alim Maulana Abdul Hai Lucknawi odgovarajuci na pitanje u vezi shi'iskog proklinjanja ashaba kaze:
Taj bidah (novotarija) nije kufr. Oni vjeruju da je Ali pribraniji od sheykhayna (dva shejha Ebu Bekra i Omera), tvrdeci da je obaveza proklinjati Alijeve protivnike poput Muawiye i Ajshe. Taj bidah nije kufr, jer je baziran na tumacenju, i na kraju smatrati shije kafirima zbog njihovog proklinjanja ashaba se protivi misljenju uleme
Mujmoo al Fatawa, dio 1, str 3-4

Deobandi alim Raseed Ahmad Gangohi na pitanje u slicnoj temi, odgovara sljedecim rijecima:
Pitanje: "Mozemo li onog koji cine veliki grijeh govoreci lose o ashabima, smatrati da je izasao iz okvira ehlul-sunne
Odgovor: Uprkos tom velikom grijehu, on nije izasao iz ehlul sunne wel dzemata

al Fatwa Rasheedia, dio 2, str 140-141

Ako vec jedan sunni koji govori lose o ashabima nije kafir, ostajuci i dalje pripadnik ehlul sunne, zasto bi shi'a cineci istu stvar bio kafir?


Apel Deobandiima!

Shi'e su sebe distancirali od ashaba zbog njihovog loseg odnosa prema ehlul bejtu. Nas stav je jasan i oko toga se ne zelimo nagadjati.

Maudoodi u njegovom djelu Khilafath wa Mulukiyaat, str 233 kaze:
"Uz postovanje prema onima koji su se borili protiv Alija, ali Alija je bio vise u pravu."

Umjesto da ih osudi, on ima postovanja prema onima koji su se borili protiv Alija

Kasnije u istom djelu na str 338, on kaze:
"Vecina alima komentirajuci Alijev polozaj, smatra da je on bio pravovjerni imam. Nijedan ucenjak nije rekao nesto suprotno. Hanefiska ulema se slaze sa vecinom uleme da je Alija bio u pravu kao i da su njegovi protivnici bili pobunjenici. (str. 263)

Mi pozivamo Minhajj i njihove Deobandi sljedbenike da razmisle u vezi ovih citata. Iskoristimo slobodu govora ciji je Abu Hanifa bio zagovornik. Shi'e ne koriste psovke niti izazivaju prosipanje tudje krvi, vec ono sto govorimo je da bi zastitili istinu. Zasto bi bilo zabranjeno da se osudjuju protivnici imama Alije (as)? Mi nezelimo odustati od cinjenja toga, i mi se distanciramo od takvih osoba. Za nas je to tako. Ukoliko je jedna grupa na pravom putu, tada su ostale suprotne grupe na pogresnom putu. Ukoliko sunni ulema uprkos ovoj cinjenici o greskama ashaba smatra njih dostojnim hvale, kao i da ce oni zbog njihovog primjenjivanja idztihada biti oprosteni i nagradjeni, a ignorisuci da je rezultat toga bilo ubijanje i podjele, onda je to njihov a ne nas problem. Za zaljenje je da je takva "ulema" proglasila tekfir protiv shi'ia, jer odbijamo da se prikljucimo njihovom shvatanju.


Stvar za razmisljanje

Prije nego ovaj dio privedemo kraju, dopustite da analiziramo ovu materiju iz drugog ugla. Nema sumnje da su shi'ie jedinstvena grupa, koja je u svjetlu postojecih cinjenica veoma kriticna prema ashabima, a u sta se ukljucuje i hazreti Ebu Bekr, Omer i Osman. Ukoliko bi se prihvatili argumenti predstavljeni u tim fetwama da su shi'ie kafiri zbog njihovog odnosa prema ashabima, onda je logicno zakljuciti da ce shi'e na sudnjem danu otici u dzehenem zbog takvog vjerovanja

U autenticnim hadisima kako kod sunnija tako i shi'ia, poslanik (s) je rekao da ce njegov ummet biti podijeljen na 73 grupe, i da ce samo jedna od njih uci u dzenet, dok ce ostale u dzehenem. Na osnovu toga hadisa, ukoliko zamislimo da ce shi'ie zbog njihovog odbacivanja ashaba biti jedna od onih 72 grupe koje ce u dzehenem, to znaci da ce jos 71 grupa uz shi'e u dzehenem. Ostalih 71 grupa imaju poput Nasibija isto misljenje o ashabima tj ne odbacuju ih, ali tih 71 grupu Nasibije niti kritikuju niti ih nazivaju kafirima.
Bez obzira na cinjenicu da tih 71 grupa ima postovanje prema svim ashabima oni ce opet u dzehenem.

Ovo dokazuje da postovanje prema ashabima NIJE faktor koji ce odlucivati dali ce na sudnjem danu jedna grupa biti u dzehenemu ili u dzenetu. Ovo je logicno i sasvim je jasno. Pozivamo sve da razmisle o ovim cinjenicama i da pazljivo i vise puta ukoiko treba razmisle prije nego sto prihvate ove nelogicne fetwe Minhajj Nasibija



Wilayet 'Alije ibn Abu Taliba (as)

www.ahya.org:
U knjizi "Al-Kafi fil-Usool", kolekciji hadisa koji se pripisuju poslaniku (s), kao i nekim shi'skim imamima, a koji je za shi'e poput sahih Buharije za sunnite, nalazimo sljedece: "Ko god pored Alija smatra nekog drugog za imama i ko odbacuje Alijev halifat je mnogobozac (dio 10, str 55).
(Taj hadis se odnosi na sve one koji prihvataju ispravnost halifata Ebu Bekra, Omera i Osmana. Shi'ie tvrde da je halifat ukraden Aliju, i da samo njegovi potomci imaju pravo da predvode muslimane):

To oko cega se ovdje govori je Wilayat (predvodnistvo) Alije ibn Abu Taliba (as) nad umetom nakon poslanika (s). Da bi se to shvatilo, potrebno je objasniti da postoji puno razlika u shvatanju imamata izmedju dvije skole. Mi cemo to inshaööah objasniti u odvojenoj temi. Zasad je dovoljno reci da sunniti vjeruju da je postavljanje imama javna obaveza, dok shi'e vjeruju da je to duznost (DIREKTNO) od Allaha (swt) preko poslanika (s). Zapitajmo se, dali je zaista logicno vjerovati da se poslanik (s) nije brinuo ko ce ga nasljedniti nakon njega dok je govorio da ce se umet podijeliti, da ce izbiti nemiri, da ce se oni boriti i ubijati izmedju sebe? Ako je ashabima prece bilo da izaberu imama-halifu nego da prisustvuju poslanikovoj dzenazi, kako da to nije bilo vazno poslaniku (s)? Zar su se oni vise brinuli o interesima umeta od poslanika (s). Zato mi vjerujemo da je poslanik (s) jasno obaznanio nasljednika i to:

(1) Da je to je imam 'Ali (as)
(2) Tom odredbom poslanik (s) prenosi ista prava nad narodom kao sto je imao i on (s) sam
(3) Wilayat (predvodnistvo) Alija (as) je toliko vazno, da cemo oko toga biti pitani na sudnjem danu

U suri al Bakarah, 120 ajet, mozemo procitati:
Ni Jevreji, ni kršcani nece biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu. Reci: "Allahov put je jedini pravi put!" A ako bi se ti poveo sa željama njihovim, nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao zaštititi niti odbraniti."

Nakon toga u suri Rad, 37 ajet, Allah govori njegovom voljenom poslaniku (s):
"I Mi ga tako kao mudrost objavljujemo na arapskom jeziku. A ako bi ti povladivao željama njihovim, nakon što ti je došla spoznaja, ti ne bi imao ni zaštitnika ni branitelja od Allaha."

Izgleda li razumno da hazreti Muhamed (s) nakon koga nece vise biti poslanika, je prijekoren da ukoliko se okrene i pocne sljediti lazi ostavljajuci Allahovu (swt) vjeru, da on nece imati pomoci? Koliko je stvarno postojao rizik da bi se poslanik (s) okrenuo od Allaha (swt)? Sigurni smo da nijedan musliman nebi pomislio nesto tako. Zasto su onda ovakve rijeci na ovakav nacin upucene poslaniku (s)? Mada je ajet upucen poslaniku (s), mi shi'e vjerujemo da se ajet u osnovi odnosi na ummet. Na osnovu toga mi tvrdimo da je "razumna" osoba svjesna Alijevog predvodnistva, i da ako uprkos toga zeli to da ignorise i da slijedi svoje zelje, onda je ona na laznom putu.

Minhajj zaista nema potrebe da se raspravlja sa nama u vezi predvodnistva, pogotovu kada se zna da je vodeca sunni ulema u svojim komentarima ajeta al Maida 'Baligh' (5:67) reka da je nakom objave tog ajeta poslanik (s) proglasio Alijev wilayat (predvodnistvo) narodu - tj da je on bio njihov imam nakon njega. Sasvim je shvatljivo da jedan Vodja napustajuci svoj polozaj, postavlja na toj poziciji osobu koja ce ga nasljediti u upravljanju drzavnim poslovima. Necinjenje toga bi dovelo do nesigurnosti u drzavi, neizvjesnosti, pometnji, i u najgorem slucaju ostavljanje cijele nacije na nemilost koju bi neprijateljima nacije omoguclio sansu da preuzmu vodjstvo nad narodom. Imenovanje nasljednika je najpreca stvar koju bilo koji "razumniji" vladar treba uciniti. To je ono sto mi vjerujemo da je suglasno Allahovoj (swt) uputi tim ajetom objavljeno poslaniku (s), da otvoreno imenuje svojeg nasljednika narodnim masama koje su bile uz njega na oprosnom hadzu. Proglasavanjem Alijevog Wilayeta (predvodnistva) su uguseni sramotni planovi licemjera. Zato je i Allah objavio:
"O Poslanice, kazuj ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga, - ako ne uciniš, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu - a Allah ce te od ljudi štititi..."
(Qur'an 5:67)

Sljedeca sunni ulema je na osnovu toga tvrdila da je taj ajet proglas Alijevog wilayata (predvodnistva)
*Tafseer Mazhari od Thanaullah Panee Pathee, dio 3, str 143
* Tafseer Kabeer, dio 3, str 472, preneseno od Ibn Abbasa, al-Bara Ibn Aziba, i Muhammada Ibn Alia.
* Tafseer Fathul Qadheer, dio 2, str 57, od Shaukhani
* Tafseer Durre Manthur, u komentaru ajeta 5:67

Jasno je, po rijecima ajeta, da je poslanik (s) strahovao da ce se narod suprostaviti. Sa otvorenim proglasenjem Alijevog wilayeta (predvodnistva) objava je bila kompletna. Vjera je bila kompletna sa imenovanjem nasljednika / Vodica se osiguralo da ce narod slijediti pravi put.

Mi vjerujemo da su dokazi toliko jasni, da bi svako ko zdravo razmisljanja zakljucio da je to bio proglas imamata. Nasibije mogu to neprihvatiti, ali cemo citirati komentar njihovog sopstvenog Deobandi alima, Shaha Ismaila Shahida, Indiskog reformiste koji u Indiji uveo ucenje ibn Abdul Wehaba. On pise:
"Imam je nasljednik poslanika, i imam ima isti odnos prema Allahu kao sto to poslanik ima prema Allahu. Imam je vodja, isto kao sto je i poslanik imao pravo predvoditi narod, imam ima ista prava nad narodom. U suri Ahzab mi mozemo procitati da je poslanik aula (autoritet) za vjernike, i da ce poslanik biti svjedokom zbog toga na sudnjem danu. Poslanik je imao prava nad narodom, kao sto ima i Imam, kako na ovom tako i na sljedecem dunjaluku, a sto je ono sto je i sam poslanik rekao: Zar ja nemam prava vise nad narodom, nego sto to oni imaju prava sami nad sobom" a na sto je narod odgovorio: "Da". Poslanik je tada rekao: "Kome sam ja Maula (Vodja), tome je i Ali Maula (Vodja). To je zato jer je Allah rekao da ce te na Sudnjem Danu biti prozvati preko njihovih imama (3:17), i kada bude od Allaha receno: "Zaustavite ih, jer trebaju biti pitani" (37:24), mi cemo biti pitani u vezi Alijevog Wilayata (predvodnistva) na sudnjem danu"
Munsub-e-Imamate, od Shah Ismail Shaheed, str 71

Shah Ismail nije jedini koji je pisao tvrdeci da cemo na Sudnjem Danu biti pitani o Alijevom Wilayetu (predvodnistvu).
Brojni sunni alimi komentarisu taj ajet:
"Zaustavite ih, jer trebaju biti pitani"
(Qur'an 37:24)
U vezi ovog ajeta receno je od Abu Saida al Khudria (ra) da je on cuo poslanika da je rekao:
"Na Sudnjem Danu ce narod biti pitan "jesu li ili nisu prihvatili Alija kao svojeg Wali (predvodnika), kao sto je to poslanik poucio da ucine, ili su to zanemarili"
al Sawaiq al Muhriqah, od Ibn Hajr Haythami, dio 11, poglavlje 1, citirano od Wahidi i al Daylami; Faraid al Samtain, od Hamawaini, poglavlje 14; Mudham Durar al Samtain, od Jamal al Din al Zarandi

Mohib al Tabari u njegovom Riydh al-Nadira, prenosi da je Casni poslanik (s) proglasio:
"Na Sudnjem Danu ce narod buti sakupljen zajedno, i niko nece moci proci preko (Sirat) cuprije, dok ne bude imao biljet - potvrdu Alijevog wilayata"
Riyadh al Nadira, od Mohib al Tabari, dio 3, str 116


Pokornost Imamu Aliji (as)
www.ahya.org:
"Poslusnost Aliji je vjerovanje, dok je neposlusnost njemu nevjerovanje u Allaha" (dio 10, str 54)

Nasibije neznaju sta se nalazi u njihovim sopstvenim knjigama, jer i sunni knjige prenose sljedece rijeci poslanika (s):
"Ko je god pokoran Aliji, pokoran je meni, ko je pokoran meni pokoran je Allahu. Ko god je nepokoran Aliji, on je nepokoran i meni, a ko god je nepokoran meni, nepokoran je i Allahu"
1. Kanz ul Ummal, hadith br 32973-32976
2. Mustadrak al Hakim, dio 3, str 123
3. Riyadh ul Nadira, dio 3, str 110




Shi'sko shvatanje Imamata


Prije nego pocnemo odgovorati na Wehabijske optuzbe, najbolje je da citaoci sami uvide kakvo je shvatanje Imamata u textovima kako kod sunnija tako i kod shi'ia

Pocnimo sa rijecima vodeceg imama Deobandia - Shah Ismail Shaheed. On kaze sledece:
"Treba se sjetiti da mogu postojati oni koji nasljedjuju neke, dvije ili tri karakteristike od poslanika, zbog cega je i imamat razlicit, neke od njih su superiornije od drugih, i to je "Apsolutni Imamat", kada jedna osoba dijeli sve karakteristike poslanstva - njegov imamat je iznad svih ljudi, jedina razlika je u tome da on nije poslanik. Mi u podrsci jednoj takvoj osobi mozemo reci da u slucaju da je poslanstvo nastavljeno, onda bi to bila ta osoba."
Preuzeto iz Munsub-e-Imamate, str 42

Shibli Numani u al Faruq, dio 2, str 96, diskutirajuci temu o Imamatu i dzihadu kaze:
"Pozicija Imamata je fakticki odraz poslanstva posmatranog preko ogledala, i imamova priroda je slicna poslanikovoj"

Oba ova poznata Hanefijska alima kazu da je Imamat slican poslanstvu, kao i da imam nasljedjuje karakteristike od poslanika, sa razlikom sto on (taj imam) NIJE poslanik.

Uporedimo ove komentare sa shi'skim shvatanjem kroz rijeci Muhameda Baqir al-Majlisi u Haq al Yaqeen, dio 1, str 29:
"Pozicija Imamata je slicna poslanstvu"

Dali nam oni koji ovo shvacaju, mogu reci na osnovi ovih komentara kakva je onda razlika u shvatanju imamata izmedju shi'a i sunnia.

Sunni imam Mir Seyyid Sherif u dijelu Sharh Muwaffaq, str 729 kaze:
Prije diskusije o znacenju imamata je vazno da definisemo sta je to imamat. Nasa ulema smatra imamat "kraljevstvom" u dusevnom i fizickom smislu, misli se na odrzavanje i zastitu umeta, to je nasljedje poslanstva, i njeno slijedjenje je obaveza za umet"

Slicno tome sunni imam Ibn Abidin Shami, u dijelu Fatawa Shami, dio 1, str 384 komentarise:
"Imamat je kraljevstvo, vjersko i svjetovno, njegova svrha je umjesto poslanstva"


Ko postavlja imama?

Dok izmedju shi'a i sunnija nema razlike u vaznosti da se ima Imam, dotle razlike postoje u nacinu njegovog imenovanja. Dok Shi'ie vjeruju da je Allah onaj koji postavlja Imama, dotle sunni vjeruju da ta uloga pripada ummetu. Za sunni argumente cemo citirati Mulla Ali Qarija iz knjige "Sharh Fikh Akbar! koja predstavlja stav Henfijskog mesheba. U poglavlju "Masala Nusbul Imamah" mozemo procitati:
"Misljenje vecine je da je duznost imenovati imama. Ali imaju neke razlike u vezi toga dali je ovo Allahova odredba ili je to duznost javnosti-umeta. Po vjerovanju ehlul sunne i Muttazalita obaveza naimenovanja imama spada u duznost javnosti-umeta. U povodu takvog vjerovanje je i hadis u Sahih Muslimu preprican od Abdullaha ibn Omera: "Onaj koji umre bez da je dao prisjegu (beya) Imamu, umire smrcu dzahila" To je stav ashaba u vezi naimenovanja Imama, i to je toliko vazno, da su oni tome dali prednost nad prisustvu poslanikovoj dzenazi, zato jer Muslimani trebaju imama koji bi odredio dali ce se ici u dzihad, kao i da bi se islamski zakon mogao primjenjivati."
Uzeto iz Sharh Fiqh Akbar, od Mulla Ali Qari, str 175 (izdavac Muhammad Saeed & son, Qur'an Muhall, Karachi)

U ovom su razlike izmedju dvije grupe
1. Sunniti vjeruju da se imam odredjuje od ummeta
2. Shi'e vjeruju da Allah i njegov poslanik (s) odredjuju imama.

Logicno je da imam ne samo da je bio potreban tada nakon poslanika, vec da potreba za njim postoji stalno, jer onaj Musliman koji bi umro bez da je poznavao imama svog vremana, umro bi smrcu dzahila. Istovremeno Numani tvrdi da je Imamat odraz poslanstva preko ogledala. Prepoznavanje imama spasava Muslimane od umiranja poput Kafira, pa ukoliko pogledamo imame iz plemena Umajada ili Abasida, dali zaista mozemo reci da su se Muslimani prepoznavanjem tih imama zastitili od dzhilijeta? Dali se imami poput Muawiye, Yezida, Merwana itd mogu smatrati odrazom poslanstva (u ogledalu). Dali su to oni imami iz rijeci Shah Ismaila koji su nasljedili karakteristike od poslanika, a koje ih cine "Apsolutnim Imamima"?

Ostavimo za trenutak proslost, pogledajmo situaciju danas. Prepoznavanje kojeg imama danasnjice bi nas spasilo da ne umremo kao dzahili? Receno je da je imam kao poslanstvo u odrazu ogledala. Koji je to imam kao poslanstvo kroz odraz ogledala u Americko-Izraelskoj politici. Obaveza je da se ima Imam, ali kojeg imama od tolikog broja da muslimani izaberu? Mullah Ali Qari kaze u Sharh Fiqh Akbar, str 71:
"Nije dozvoljeno imati dva imama istovremeno, inace bi izbile svadje"

Mi shi'ie vjerujemo da Allah zna sta je najbolje za njegove sluge, pa da ce On na onaj nacin na koji je imenovao poslanike, da ce na isti nacin imenovati i imame koji ce nastaviti ulogu vodica. Shi'e vjeruju da grijesni insan nije strucan da bi imenovao imama, koji bi predstavljao vjeru na svim njenim nivoima. Mnogi faktori uticu na imenovanje imama.

Ukoliko posmatramo politicku situaciju u svijetu, vidimo da se ona stalno mijenja u zavisnosti od izbora naroda. Ljudi se postavljaju na razlicite fulkcije. Na te funkcije mogu biti postavljeni na razlicite nacine, kao npr postavljanjem od strane Komiteta, ili od strane Sabora, ili Vlade. Kada biramo neku osobu mi od nje ocekujemo neke stvari. Nazalost osoba koju biramo, cesto neispuni nasa ocekivanja. Tada bivamo razocarani u tu osobu jer nije ispunila ono sto je obecavala za vrijeme izbora, obecanje koje je uticalo da ste glasali za nju.

Covjek tako bira bez da zna sta buducnost nosi. Taj covjek koji je ogranicenih sposobnosti bira osobu koja je takodje ogranicenih sposobnosti. Izabrana osoba koja je kao i on ogranicena, ima ograniceno znanje, a o dogadjajima koji ce se desiti u buducnosti sa sigurnoscu nezna nista.

Kada Allah (swt) bira neku osobu, ta osoba je perfektna na svaki nacin, njeno znanje je perfektno jer posjeduje blagoslovljeno znanje; Allah (swt) ga daruje dragocjenostima koje ce mu pomoci, kao sto je poznavanje Gajba. Mi vjerujemo da je Allahovo (swt) bice bez mahane, da On nije Alim (naucen) vec da je Aleem (Uzvisen). Kada covjek izbere neku osobu, ona opet ima nekih mahana, dok kada Allah (swt) izbere neku osobu ona je ma'sum (bezgrijesna).

Vodje izbarane od ljudi imaju nekih slabosti i mogu ciniti greske. Allah (swt) bira vodju bez mahana. Vodja izabran od ljudi se treba savjetovati sa ostalima, a i u zavisnosti je od pomoci ostalih. Allahov (swt) vodja nema takvih problema, on je vodjen od Allaha i nema potrebu da se za pomoc obrati nikom drugom.

Kada vodja koji je izabran od ljudi dodje do vlasti, on je stalno izlozen kritikama njegovoh protivnika, od Allaha (swt) izabran vodja je toliko pobozan da cak niti njegovi protivnici nemogu ukazati na neku gresku kod njega.

Kada narod bira na vlast nekog od svojih sugradjana, oni to cine u svojim ogranicenim mogucnostima. Njima nije potrebno kao toj osobi da imaju i druge faktore koji bi ih podupirali da bi bili izabrani tj spoljnih faktora kao sto su podrska familije, prijatelja kao i znacajnih osoba u toj zajednici.

U feudalnoj Evropi, a i sada u zemljama treceg svijeta je obicaj da zemljoposednik vrsi pritisak na svoje zakupce da na izborima glasaju za osobe. U slucaju da oni to nebi ucinili, to bi dovodilo do teskih posljedica poput gubljenja zaposenja, imovine itd. Pojedinca nije glasao na osnovu svog izbora, vec na osnovu straha od posljedica.

Narod bi takodje uzimao u obzir i faktore ako sto su rodbinski odnosi prema tom kandidatu na izborima. Osjecali bi neku vrstu familijarne / plemenske pripadnosti koja bi uticala na njihov izbor. Na drugu stranu kada Allah bira nekog vodju, on to ne cini na osnovu takvih faktora, prema nikom on nema familijarnih ili rodbinskih osjecanja, nikada se kod njega takve stvari nebi desile, zato i sura Ihlas jasno kaze:
'Lum ya lid wa lum yu lad'
(Nije nikog rodio, niti je njega neko rodio)

Kada covjek bira, on najpre to cini posmatrajuci svoje sopstvene potrebe, probleme i situaciju, pitajuci samog sebe: sta ce mi takvo glasanje najvise pridonijeti / mojoj familiji, mojem poslu. Covjeciji izbor je baziran na licnom interesu. Allah (swt) nema licnog interesa, njegova briga je uspjeh kako umeta tako i pojedinaca, ono sto ce doprinijeti citavoj zajednici a ne samo pojedinicima.

Zbog toga mi vjerujemo da Allah (swt) zna sta je najbolje za njegov narod, i usljed njegove brige prema nama on imenuje Imama koji ce osigurati da idemo stazom spasenja, kako na ovom tako i na buducem svijetu

Sa ovim osvrtom smo ukratko sumirali shi'ska i sunnitska shvatanja i poglede.
Osvrnimo se sada na one primjedbe koje Minhaj nasinije imaju u vezi Shi'skog shvatanja Imamata



Nepogrijesivost Imama

www.ahya.org:
Shi'ie imamije smatraju Imame potpuno nepogresivim, za koje su nemoguce i najmanje greske

Kako neko moze smatrati shi'je kafirima zato sto oni vjeruju da su Imami nepogresivi? Za Nasibi Minhaj je bolje da sami pogledaju sta njihova aqida kaze u vezi toga. Bez imalo sumnje oni bi tvrdili da se nepogresivost moze prepisati samo poslanicima. Ono sto oni preopustaju je to da informisu narod je njihovo ubjedjenje u 100% istinitost hadisa u Sahih Buhari, oni njima cak nemogu dokazati niti Isma (bezgrjesnost) poslanika. Pod "Ismom" se podrazumjeva neimanje grijeha, a u aqidi Shi'a se ona smatra pravom, koje je od Allaha dato poslanicima, i nakon njih imamima iz Ehlul Bejta (as). Takvo shvatanje nam govori da je Imam osoba koja nastavlja ulogu koju je imao poslanik u vodjenju ummeta, zato na isti nacin na koji je poslanik (s) bio nepogrjesiv onda su to tako i imami kojima je povjerena uloga vodjenja umeta.

Kako bi narod mogao vjerovati Imamu koji je podlozan cinjenju pogresaka i ciji karakter nebi odrazavao ulogu koja mu je povjerena. Kako covjek koji cini pogreske moze obezbjediti napredak i pravdu u Islamskoj drzavi, u kojoj nebi imalo pogrjesnih zakona, odluka itd. To bi naravno dovelo do katastrofalnih posljedica, a mi vjerujemo da se takvo sto suprostavlja Allahovoj (swt) pravdi. Zato mi smatramo da Imam koji je legitimni vodja na kormilu Islamske drzave mora biti nepogrijesiv, stoga on vlada samo kako to zakon nalaze, nece biti pod uticajem nicijih osobnih pogleda, podmicivanja ili korupcije, i njegov jedini cilj bice da sluzi Allahu (swt).

Slicno shi'iama tako i vodeca sunni ulema smatra da Isma (nepogrjesivost) moze biti svojstvo i onih koji nisu poslanici.
Al Muhaddith Shah Waliyullah Dehlavi kaze u At-Tafhimatu l-Iahiyah dio 2, str 21:
"Bez sumnje da su istinoljubivost, cistoca, poboznost i cinjenje dobrih dijela bile predstavljene u tim osobama prije nego sto su oni bili imenovani poslanicima. Isto tako i oni koji nisu Boziji poslanici mogu tako posjedovati te takve vrline, i to se zove Isma (nepogrjesivost)"

Pitanje koje se iz toga namece je "koje su to osobe (sem poslanika) koje su dostigle tu kategoriju nepogrjesivosti?
Shah Waliyullah Dehlavi odgovarajuci na to pitanje kaze sljedece:
"I na kraju, poslanikovi waris (izvrsioci) imaju tri osobine, oni posjeduje Hikmah (ostroumnost, mudrost), Isma (nepogrjesivost) i Qutbiyat Batiniyah (su Duhovno srediste), oni su Ehlul Bejt i posebni ljudi"
At-Tafhimatu l-Iahiyah, dio 2, str 14

Shah Waliyullah Dehlavi nastavljajuci zatim da objasnjava smisao Isma - nepogrjesivosti Ehlul Bejta kaze:
"I On je (Allahov) miljenik, i sve sto je Allah stvorio je stvoreno zbog njega. I kada je Isma kompletirana, svaka njegova radnja je postala Haqq (istina, ispravna). Ja ne kazem da su njegove radnje cinjene po onom sto je Haqq, vec (kazem) da su njegove radnje olicenje Haqqa; ili bolje receno, Haqq je ono sto se odrazava kroz te radnje, kao sto su i zraci odraz sunca. I Allahov poslanik je naglasio taj polozaj kada je moleci Allaha Te'ala u vezi Alija rekao: "O Allahu! Okreni Haqq prema njemu, gdje god da se on ('Ali) okrece", i poslanik nije rekao: "Okreni njega ('Alija) na stranu na koju je Haqq"
At-Tafhimatu l-Iahiyah, dio 2, sre 22

Kao poslanikovi izvrsioci, Imami Ehlul Bejta nasljeduju znanje i mudrost od poslanika (s). Nakon poslanika (s) je imam 'Ali (as) bio mjerilo vjerovanja. Shah Waliyullah Dehlavi je otvoreno zastupao Isma (nepogrjesivost) Ehlul Bejta, a sto je ono zbog cega Minhajj Nasibije inace opruzuju Shi'ie. Njegov ucenik Mula Muhammad Moeen Sindhi objasnjavajuci takav stav u diskusiji u vezi ajeta o ociscenju (33:33) nastavlja:
"Ko god ima i najmanje povjerenja u njega, nemoze sumnjati da se taj hadis kao i ajet odnose kako na 12 imama tako i na predvodnicu zena u Dzenetu - Seyyidu Fatimu Zehru. Ne postoji niti najmanja sumnja u njihovu nepogresivost, oni su daleko od svakog grijeha, na isti je nacin i imam Mehdi (koji je jedan od njih) je Ma'sum, jer to su hadisi gdje nam se kaze da ce on nastupati na putu poslanika (s), takodje je i Shayhkh Akbar o tome pisao, a sto smo citirali u odgovoru na prethodno pitanje"
Dhurasthul Bheeb str. 208-209

Kad smo vec kod ovog, najprikladnije bi mozda i bilo da citiramo i komentar poznatog sunni alima Fakhraddin Razija koji govoreci o ajetu "O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim" (Qur'an 4:59) kaze:
"Vrsta poslusnosti koju je Allah (swt) naredio je bezuslovna poslusnost, i odnosi se prema osobama koje su ma'sum (bezgrjesne), ako bi to bila neka ne-ma'sum osoba koja cini pogrjeske, tada bi sljedeci Allahov govor da ga pratimo i budemo mu pokorni i mi cinili pogreske. Allah (swt) nam kaze da slijedimo Ul il Umrl bezuslovno, pa zato on mora biti Masu'm, i ta cinjenica je osvjedocena u tom ajetu"
Tafseer al Kabir Volume 3 page 243

Slicno tome Shah Ismail Shaheed Deobandi odgovarajuci na komentare njegovog ucitelje Sayyida Ahmeda kaze:
"A zastita koja je preporucena od poslanika i ucenih ljudi se naziva Isma (nepogresivost), i ne smatraj duhovno uzdignuce, mudrost, ugled i nepogrjesivost necim sto je suprotno poslanikovom sunnetu i da je to bidah"
Seerath Mustaqeem page 43

Trebamo takodje nase citaoce podsjetiti da se Deobandi Hanefije dijele u vise grupa od kojih je jedna i "Ishaath Tauheed Wa'l Sunnah". Njihov vodja Shaykh Hasan 'Ali wan Pachran iz Mianwalli u Pakistanu takodje govori o nepogrjesivosti imama Ehlul Bejta (as). Govoreci o lancu Tessawufa i o "Shathreeya pravcu" kaze:
"Nas nepogrjesivi imam Zeynul Abidin (ra)"
Fayouzaath ai Hayneeya Ma'roof ba Taufa Ibraheemiya, str 202

Mi shije vjerujemo da su nasi imami legitimni vodje postavljeni od Allaha (swt), da su obdareni vrlinom nepogrjesivosti kojom uvijek idu ispravnim putem. U vezi ispravnosti takvog naseg vjerovanje svjedoce i vodeca sunni ulema koja je jasno rekla da Isma nije izricita osobina samo poslanika. Ako je takva aqida kufr mozda bi nam onda Minhaj Nasibije mogli reci dali isto misle i o Shah Ismail Shaheedu, Shah Waliyullah Dehlaviju, Fakhraddin Raziju, Shaykh Hasan Aliju kao i Shaykh Akarmu. Tek kada oni rasciste te stvari medju svojom sopstvenom ulemom, mogu o tome diskutirati sa drugima.



Pokoravanje Imamu

www.ahya.org:
Zato je slijedjenje njih (imama), prema Shi'a ucenju, obaveza za sve muslimane do Sudnjeg Dana

I opet Nasibije nisu niti pogledali sta o tome kazu njihove sopstve knjige. Najpre se treba shvatiti da je pokornost imamu bazirana na prepoznavanju. Jedino se imamu koji je prepoznat bezuslovno pokorava, jer Shi'e vjeruju da su Imami legitimni - zakoniti zastitnici Vjere. Vjerovanje u ovu vrstu prepoznavanja se pripisuje i Ehlul Sunni.
Bice dovoljno reci da govoreci o tome Maulana Abdul Aziz Fehrawi kaze:
"Imenovanje imama je obaveza, taj cin je baziran na cinjenici da je poslanik (s) rekao da ko god umre u stanju da nije prepoznao Imama svojeg vremena, kao i ko umre u vrijeme prisutnog imama a nije ga prepoznao, ili umre dok nema Imama, umrijece smcu dzahila (nesto sto se desavalo u doba neznanja-dzahilijeta). U Sahih Muslimu imamo hadis od Ibn Omera da svako onaj koji umre bez Imama, umire smrcu dzahila. U Muslimovom hadisu nalazimo i rijeci "Ko god umre u takvom stanju da se nije prisjegao (dao beyya) svojim zivotom, on ce umrijeti smrcu dzahila."
al Nabraas Sharh al aqaid sre 512

Jasno je da je kufr umrijeti smrcu dzahila. Sada kada smo osvjetlili ovu materiju, postavili bi pitanje Nasibijama prepoznavanje kojih imama je obaveza i jesu li to Muawiya, Jezid, kao i Umajadski i Abasidski halife? Kome bi davanje prisjege (beyya), od pojedinca ucinilo Muslimana ili kafira. Dali bi davanje prisjege (beyya) Jezidu pojedincu pomoglo da ne bude kafir. Zbog toga mi vjerujemo da ima dvanaest pravovjerniih imama, i shi'e su njiima dale beyya (prisjegu) i vjeruju u njih bezuslovno im se pokoravajuci. Mogu se Nasibije osjecati srecnim sto su im jos njihovi pretci dali Muawiyi i Jezidu prisjegu (beyya), na sudnjem danu cemo saznati cijih ce predaka davanje prisjege kao i kome je davata prisjega, to biti zastita od umiranja smrcu dzahila.



Superiornost Imamata

www.ahya.org:
Ayatullah Khomeini u svojoj knjizi "Al-Hukumah Al-Islamiyyah" tvrdi:
Naravno, Imam ima dostojanstveno mjesto, uziseni polozaj, khalifat stvaranja, suvjerenost i vlast nad svim atomima stvorenog. Definitivno je vjerovanje naseg mesheba, da nasi Imami zauzimaju polozaj koji je nedokuciv melecima i vecini poslanika"

Dakle, ovdje Ayatullah tvrdi da je polozaj Imama superiorniji od
    1. Meleka
    2. Vecine poslanika


Dali su Imami superiorniji od vecine poslanika?

Minhaj Nasibije opet namjerno kroz izvrcanje cinjenica pokusavaju naci razlog da bi mogli protekfiriti sljedbenike Ehlul Bejta.
Kada mi Shi'e govorimo o superiornosti onda je to u smislu zastite vjere Islama. Prijasnji poslanici su dosli samo sa ponekim dijelom vjere, dok je vjera na kraju bila kompletirana sa poslanikom Muhamedom (s). Nasi Imami su Imami kompletne vjere, tj Imami zadnje Bozije poruke, i zato je njihova uloga u zastiti vjere samim tim veca nego sto je to bila uloga prijasnjih poslanika. Kako su oni cuvari i zastitnici kompletne vjere - Islama tako je i njihov polozaj superiorniji. To je ono sto je Khomeini mislio u rijecima: "nasi Imami zauzimaju polozaj koji je nedokuciv melecima i vecini poslanika" Klucna rijec u ovim rijecima je "polozaj (uloga)" koju oni cine u ovom posebnom vremenu.


Imam Mehdi ce biti na superiornijem polozaju od poslanika Isa (as)

Superiorniji polozaj Imama je takodje potvrdjen i od sunni uleme. U hadisima mozemo procitati da ce poslanik Isa (as) klanjati namaz IZA imama Mehdia (as). Zasto? Zato sto ce on predstavljati cijelokupno vjerovanje, dok je poslanik Isa (as) bio dosao samo sa njegovim jednim dijelom.

Jalaluddin al-Suyuti kaze: "Cuo sam neke od sljedbenika (istine) da negiraju ono sto je doslo o Isa (as) da ce on kada se pojavi klanjati Sabah namaz iza Mehdija. Oni kazu, Isa ima superiorniji polozaj da bi klanjao iza nekog ko nije poslanik. Takvo misljenje je nastrano, jer je Isaova molitva za Mehdijem dokazana na vise mjesta u brojnim sahih predajama (hadisima) od Allahovog poslanika, a sto je najistinitije."
Nakon ovoga al-Suyuti prepricava neke od hadisa u vezi ovoga.
Nuzool Isa Ibn Maryam Akhir al-Zaman, od Jalaluddin al-Suyuti, str 56

Al-Hafidh Ibn Hajar al-Asqalani takodje kaze: "Mehdi je od ovog ummeta, a Isa (as) ce doci i klanjat ce iza njega."
Fat'h al-Bari, od Ibn Hajar al-Asqalani, dio 5, str 362

Ovo je takodje pomenuto i od drugog sunni alima, Ibn Hajar al-Haythamia, koji pise: "Ehlul Bejt su slicni zvjezdama koje nas vode u pravom pravcu, i ako bi zvjezde bile uklonjene (ili zaklonjene) mi bi se susreli licem u lice sa znacima koje je Svemoguci obecao (tj Dana smaka svijeta). To ce se desiti kada Mehdi bude dosao, a sto je pomenuto u hadisima, a poslanik Isa ce svoj namaz ciniti iza njega, Dedzal ce biti unisten, a znakovi Svemoguceg ce se pokazivati jedan za drugim."
Preuzeto iz djela Abu al-Husain al-Ajiri kao citat iz al-Sawa'iq al-Muhriqah, od Ibn Hajar, poglavlje 11, dio 1, str 254

Khatib al-Tabrizi u Mishkat al Masabih, dio 4, hadis 2, str 82, prenosi hadis od poslanika (s) u vezi dolaska Isa (as):
"Sta ces ciniti kada se Merjemin sin pojavi medju vama, i kada vas Imam dodje izmedju vas"

U komentaru Mishkata sunni alim i Engleski prevodioc Maulana Fazlul Karim konstatira, potkrepljujuci nas argumenat, u fusnoti 2363a:
"Ovdje se govori o imamu Mehdiu iza kojega ce Isa klanjati namaz. Isa (as) ce zeliti svojim primjerom pokazati da je on Muhamedov sljedbenik".

Ko ce dakle biti vodja tih dogadjaja? Imam Mehdi (as) a ne Isa (as) ce biti taj koji ce svojim polozajem biti Vodja tih dogadjaja, a samim tim i superiorniji. Sada kada nam je istina poznata, upoznajmo se i sa Minhaj Nasibijskim pogledom na nepogrjesivost


Sunniti vjeruju da su "nepogrjesivi" - prvi dvojice halifa bili superiorniji od poslanika (s)

Iako vecina sunni uleme vjeruje da je nepogrjesivost ogranicena na Allahove poslanike (s) - mir neka je na sve njih, trebamo napomenuti da sunniti imaju hadise koji ne samo da sugerisu da su Ebu Bekr i Omer bili nepogrjesivi, vec i da su imali veci polozaj od poslanika (s).

U Sahih Buhari dio 8, knjiga 73, hadis 108 mozemo procitati:
Omer sin Hattaba je zatrazio dozvolu od Allahovog poslanika da bi ga posjetio, dok su tada vec neke žene od Kurejsevica bile tu kod njega trazeci od njega da im dodijeli vecu financijsu pomoc, podizuci svoje glasove iznad glasa poslanika. Kada je Omer zatrazio dozvolu da udje, sve one su potrcale da se sakriju iza jednog zastora. Poslanik dade dozvolu Omeru pa on udje, a poslanik se osmjehivao. Omer rece: "Dao Allah da se uvijek osmjehujes o Allahov poslanice. Zbog tebe bih i oca i majku zrtvovao". Poslanik tada rece: "Zacudile su me zene koje su bile ovdje. Nakon sto su cule tvoj glas, pozurle su da se sakriju iza zastora." Omer rece: "Ti si preci da se plase tebe o Allahov poslanice". I tada on (Omer) okrenu prema njima pa rece: "O neprijateljice svojih dusa! Zar se plasite mene a ne plasite Allahovo poslanika" Zene odgovorise: "Da, jer si ti grublji i siroviji od Allahovog poslanika". Allahov poslanik rece: "O sine Hatabov!; tako mi Allaha u cijim je rukama moj zivot, kada te shejtan vidi da krenes jednim putem, on onda izabre svaki drugi put sem tvoga"

Ovdje vidimo da je Omerov polozaj takav da je shejtanu nemoguce da ide putem kojim Omer ide. Onaj koji je tako nedokuciv za shejtana je samimm tim onaj koji je bez grijeha, tj bezgrijesan. Po ovoj predaji Omer je bezgrijesan i iznad svih ostalih.

Uporedite sada tu predaju sa problemima sa kojima se Allahov poslanik suocio izazvanih od shejtana, u Sahih Buhari dio 4, knjiga 54, hadis 504 se kaze:
"Poslanik je klanjao namaz, i (nakon sto je zavrsio) rece: "Shejtan je dosao ispred mene, pokusavajuci upoorno da mi odvrati paznju od namaza, ali mi Allah dade snagu da ga pobjedim"

Zelimo podstaci nasu bracu sunnite da razmisle o ovim hadisima. Po njima Hazreti Omer ne samo da je Ma'sum (nedokuciv za shejtana) vec je i superiorniji od poslanika (s) zato jer Iblis nije prezao od napastvovanja poslanika (s) dok je obavljao namaz.

U Mishkat al Masabih, u poglavlju o Omerovim vrlinama, dio 4, hadis 14 mozemo procitati:
"Poslanik se vracao iz jednog od ratova. Kada je stigao, jedna djevojka crnkinja dodje i rece: "O Allahov poslanice, ja sam se zakljela da ukoliko Allah ucini da se vratite zivi i zdravi, ja cu svirati i pjevati uz Def. Poslanik rece: "Ako si se zakljela onda sviraj, a ako nisi nemoj". Ona tada poce svirati. Ebu Bekr udje dok je ona svirala. Zatim i Ali udje dok je ona svirala. Osman udje a ona i dalje svira. Nakon toga kada Omer udje, ona sakri svoj Def ispod sebe i sjede na njega. Allahov poslanik na to rece: "O Omere, shejtan te se zaista plasi. Ja sam sjedio i ona je svirala, Ali je usao i ona je svirala. Kada je Osman usao ona je i dalje svirala. Kada si ti o Omere usao, ona je bacila Def"

Vjeruju li zaista braca sunniti u ovaj hadis koji tako umanjuje poslanikovu (s) bezgrjesnost. Prije svega je haram za jednog covjeka da slusa zensko pjevanje. Ovaj hadis nam sugerira da se poslanik upustao u cinjenje grijeha. U hadisu se od citaoca ocekuje da vjeruje kako je hazreti Omer najBogobojazljiviji od svih njih, heroj cijim se ulaskom svake takve grijesne aktivnosti zaustavljaju. Hazreti Omer spasava poslanika (s) iz kandzi shejtana u koje je on bio upao, kao i hazreti Ebu Bekr i hazreti Ali. Nikakvo drugo tumacenje se iz hadisa nemoze izvuci, jer u hadisu poslanik kaze: "shejtan te se zaista plasi" dok se istovremeno shejtan nije upasio nikog drugog. Ovo dokazuje da je polozaj hazreti Omera superiorniji od polozaja poslanika"

U vezi superiornijeg polozaja Ebu Bekra, Ibn Hajr u Sawiqh al Muhriga (Urdu prevod str 121) prenosi:
Ibn Dhunjuya je rekao: "Dzebrail se okrenuo prema poslaniku (s) i rekao mu da mu je Allah (swt) porucio da ode i potrazi savjet od Ebu Bekra"

U drugoj tradiciji u istoj knjizi na str 251 mozemo procitati hadis:
"Allah nije zelio da Ebu Bekr moze nekad pogrijesiti"

Razmislimo kakav je polozaj koji zauzima ovaj ashab, kada po ovom hadisu Allah nezeli dozvoliti da on ucini neku pogresku, dok je takodje on je taj isti covjek za kojega se od poslanika (s) trazi da ide i da ga pita za savjet.

I opet i ovdje, onaj koji nemoze pogrijesiti je bezgrijesan, a poslanikovo (s) trazenje njegovog misljenja i savjeta jasno oznacuje njegovu superiornost nad poslanikom (s).

U dodatku ovih hadisa koje smo citirali, napomenuli bismo da je Deobandi Nasibi ulema uzvislila vrline i polozaj ovih ashaba cak i iznad polozaja najznacajnijih (Ulil Azim) poslanika.

Maulana Muhammad Na'eem Lucknawi tvrdi sljedece:
"Hazreti Ebu Bekrova superiornost je neuporediva u poredjenju sa Musa i Isa"
Kitab ay Shahaadath od Maulana Muhammad Na'eem Lucknawi, dio 2, str 11 (Izdavac Kurzan Press)

Dali mislite da je potrebno jos nesto reci u vezi ovoga?


Superiornost Imama u odnosu na meleke

Citirajuci Khomenijev komentar Nasibije pokusavaju predstaviti kufrom shvatanje da ljudi mogu biti superiorniji od meleka. I opet Nasibije nisu upoznate da cak i po njihovoj sopstvenoj aqidi ljudi mogu imati superiorniji polozaj od meleka.

Poslanik (s) rekao: "U Allahovim ocima, vjernik je superiorniji (na vecem polozaju) od meleka." Objasnjenjavajuci ovaj hadis tradicionalni Henfijski alim Mula 'Ali Qari kaze:
"Thayabi je rekao da se ovim hadisom misli da obican covjek moze biti superiorniji od obicnog meleka, a da su bolji medju ljudima superiorniji od obicnih i onih boljih meleka, kao sto su i bolji medju melecima superiorniji od obicnih ljudi."
Mirqat Hadith Mishkat, str 510, hadith br 5

Sigurni smo da cak niti Minhaj Nasibije nebi javno priznali da imami Ehlul Bejta nisu medju one najsuperiornije osobe. Stoga su i oni u skladu sa gornjim hadisom na uzvisenijem (superiornijem) polozaju od meleka.

Da bi ovo jos bolje objasnili citiracemo rijeci koje su napisane od poznatog sunnitskog sufijskog alima Ali bin Osman Al Jullabi Hujwiri u dijelu Kashf al Majhub, sufijskom najstarijem dijelu na Persijskom jeziku (prevedenu od prof. Reynold Nicholson). On u poglavlju "Govor o superiornosti poslanika i "dobrih" ljudi nad Melecima" pise:
"Svi klasicni muslimani, kao i Sufi shejhovi se slazu u tome da kako poslanici tako i oni od "dobrih" su postedjeni od grijeha (mahfuz), i superiorniji su od meleka."
(str 239)

"Meleci su jednaki poslanicima u znanju, ali ne i u polozaju. Meleci neposjeduju strasti, zelje ili zlo. Njihova priroda je oslobodjena licemjerstva i prevare, i nagonski su poslusni Bogu. Strasti su prepreka u ljudskoj prirodi, pa covjek ima sklonosti ka cinjenju grijeha, pa se lahko zanosi dunjaluckim zadovoljstvima, i shejtan koji cirkulise preko krvi kroz njihove vene dobija toliko puno moci nad njihovim tijelima, da bi tako u njima budeci niske strasti (nefs) podbadao ih da cine lose stvari. Zato covjek koji po svojoj prirodi ima sve ove karakteristike, pa uprkos uzavrelosti njegove strasti odustaje od toga, mada se njegovo srce i dalje iskusava od shejtana, napusta grijeh i okrece svoje lice od bluda, zaokupljajuci sebe predanoscu, istrajavajuci u poboznosti, da bi suzbio svoje niskosti, nastavlja se boriti protiv shejtana, tako je on ovakav zaista superiorniji od meleka koji nisu u borbi sa strascu, i po prirodi su bez prohtjeva za hranom, uzivanjem, bez potrebe za zenom, djecom i rodbinom, nemajuci mogucnost upotrebe sredstava i instrumenata za ispunjavanje svojih pokvarenih teznji."
(str 240)

"Ukratko, izabrani medju istinskim vjernicima je superiorniji neko izabrani medju melekima, kao i obicni vjernik sto je bolji od obicnih meleka. Po tome, oni koji su ocisceni (ma'sum) i zasticeni (mahfuz) od grijeha su bolji od Dzebraila i Mikaila, a oni koji nisu ocisceni su bolji bolji od meleka ucaca (hafaza) i meleka zapisivaca (kiram i katibin)"
(str 241)

Dakle, Hujwiri tvrdi:
    1. Postoji idzma (suglasnost) kod sunnita da su poslanik i "dobri" vjernici superiorniji od meleka
    2. Superiorniji su jer meleki nemaju nefsa i nemogu grijesiti, dok osobe koje mogu kontrolisati svoj nefs i ne cine grijehe su uspjele da se oslobode okova dunjaluckih zudnji.
    3. Najbolji medju vjernicima su superiorniji od najboljih medju melecima.
    4. Osobe koje su "ma'sum" i "mahfuz" su na uzvisenijem polozaju nego meleci Dzebrail (as) i Mikail (as).

Po Hujwiriju onaj koji kontrolise svoj nefs je superiorniji od meleka, kakav je onda slucaj sa onim koji ne samo da kontrolise svoj nefs, vec je svoj nefs prodao da bi dobio zadovoljstvo od Allaha (swt)

Ima ljudi koji se žrtvuju da bi Allaha umilostivili - a Allah je milostiv robovima Svojim.
(Qur'an 2:207)

Ko su ti koji se zrtvuju iz ovog ajeta?

Cuveni sunni imam Abdul Hamid Ghazzali u svojem poznatom djelu "Ihya Ulum id din" pise:
"Qurejsijski mladici su jednog dana opkolili poslanikovu kucu da bi ga ubili. Hazreti 'Ali da bi spasio njegov zivot rizikujuci da bude lisen svojega zivota leze u poslanikovu postelju. Bog se obrati Dzebrailu i Mikailu pa rece: "Ja sam vas pobratimio i dao vam jednaku duzinu zivota. ko je od vas onaj koji bi rizikovao svoj zivot za onog drugog? Obojica njih izabrase da bi sacuvali svoj licni zivot. Bog im tada rece: Zasto nemogaste uciniti primjer slican 'Alijevom? Ja sam ga pobratimio sa Muhamedom, i 'Ali ovu noc lezi u Muhamedovom krevetu da bi spasio njegov zivot. Idite na zemlju i spasite njegov zivot od njegovih neprijatelja. Dzebrail poce da ga stiti sjedeci uz njegovu glavu a Mikail uz njegove noge. Dzebrail rece: "Blagoslovljen si ti, blagoslovljen si ti. Nema poredjenja sa tobom. Bog se tobom hvalio pred melecima. Bog je poslao objavu: "Jedan covjek medju ljudima zrtvuje svoj zivot da bi dobio zadovoljstvo do Allaha" (2:207)
Ihya Ulum id din, by Abdul Hamid Ghazzali, dio 3, str 237 - Engleski prevod od Maulana Fazal Karim

Ostali sunni alimi koji prenose ovaj dogadja na upravo ovaj nacin:
# Tafseer al Kabir, od Fakhr ad Din al Razi, dio 2, str 189;
# Noor ul Absar, str 86
# Hakim al Mustadrak, dio 3, str 4
# Ghayatul Maryam, str 344 - 345
# Tafseer e Qurtubi, dio 3, str 347
# Asadul Ghaiba fe Marifatil As Sahaba, dio 4, str 25
# Tafseer Nishapuri (Allema Nishapuri ), dio 1, str 281
# Kifaytul Talib, str 114
# Zhakhiar al Uqba, str 88

U ovom hadisu obojica kako Dzebrail tako i Mikail su najuzviseniji meleci, i svjedoce o superiornosti Imama 'Alija nad njima. Dali ovi meleci ovim rijecima dokazuju ispravnost shi'iske aqide, ili mozda Nasibije i za njih zele reci da su takvim rijecima pocinili kufr.


Dali Imami imaju kontrolu nad atomima univerzuma

www.ahya.org:
Imam ima dostojanstveno mjesto, uziseni polozaj, khalifat stvaranja, suvjerenost i vlast nad svim atomima stvorenog

Citirajuci ove rijeci Minhaj Nasibije zele sugerirati da je kontrola nad atomima odlika Bozanstvenosti. Sugerirati ovakvo nesto je besmislenost, jer mi vjerujemo da je Allah (swt) tu moc dao svojim izabranim slugama. Nasim neistomisljenici za odgovor u vezi ovog su se trebali samo malo potruditi da prouce Casni Qur'an.

Najveca Knjiga nas obavjestava o cudima Bozijih poslanika.
A šta ti je to u desnoj ruci, o Musa?"
"Ovo je moj štap" - odgovori on - "kojim se poštapam i kojim lišce ovcama svojim skidam, a služi mi i za druge potrebe."
"Baci ga, o Musa!’ - rece On.

I ona ga baci, kad on - zmija koja mili.
"Uzmi je i ne boj se!- rece On -, "Mi cemo je vratiti u ono što je bila prije.
i uvuci ruku pod pazuho svoje, ruka ce se pojaviti bijela, ali ne bolesna; i eto - znamenje drugo

(Qur'an 20:17-22)

Ovdje se misli da su se one mrtve celije koje su sacinjavale Musaov stap pretvorile u zive celije. Te zive celije su se cudesom opet vracale u mrtve celije

U suri Al-Shu'ara, mozemo procitati sljedece rijeci Uzvisenoga
"I Mi objavismo Musau: "Udari štapom svojim po moru!" - i ono se rastavi i svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo"(Qur'an 26:63)

Zar se ovdje ne misli da je Bog ucnio da more bude poslusno Musau (as) do tog stepena da je Musau bilo moguce podijeliti more na dva odvojena dijela, gdje je svaki od tih dijelova bio toliko ogromno visok i velik - poput planina?

Qur'an nas takodje informise i o hazreti Isau (as). U suri Al-Imran mozemo procitati da nas Svemoguci informise o Isa (as):
"i poslati kao poslanika sinovima Israilovim: "Donosim vam dokaz od Gospodara vašeg: napravicu vam od ilovace nešto poput ptice i puhnucu u nju, i bice, voljom Allahovom, prava ptica. I iscjelicu slijepa od rodjenja, i gubava, i oživljavacu mrtve, voljom Allahovom, i kazivacu vam šta jedete i šta u domovima gomilate; to ce, uistinu, biti dokaz za vas, ako pravi vjernici budete"
(Qur'an 3:49)

Ovdje vidimo da je Svemoguci omogucio Isau (as) da od komada gline napravi zivu pticu, koja ce ljeteti poput drugih ptica.
Dali su moc (vlast) da cine ove ovakve stvari imali kako Mojsije (as) tako i Isa (as). Dali nas Qur'an zeli navesti da obozavamo jos nekog drugog sem Boga?

U vezi poslanika Muhameda (s) mozemo procitati Bozije rijeci iz sure Al-Qamar:
Bliži se cas i Mjesec se raspolutio!
a oni, uvijek kada vide cudo, okrecu glave i govore: "Carolija neprestana!"

(Qur'an 54:1-2)

U ovom ajetu nas Qur'an informise da je Allah razdvojio Mjesec na dva dijela kao odgovor na dovu njegovog poslanika Muhamedu (s), a sto se prije Muhameda (s) nije nikad dogodilo.

Slicno tome Ibn Hisham prenosi:
"Rukanah Al-Muttalib je bio najsnazniji covjek u Mecci. Susreo je poslanika van Mecce, i poslanik ga pozva u islam. Rukanah rece: "Poslusacu te ukoliko dokazes da si uistinu poslanik" Poslanik mu rece: "Sta bi rekao ako bih te oborio na zemlju? Dali bi tada vjerovao da sam uistinu poslanik" Rukahan rece: "Da". Poslanik ga obori na zemlju dva puta. Rukanah rece: "Muhamed, ovo je zaista cudo. Dali si me zaista oborio"? Poslanik rece: "Pokazat cu ti jos cudnije stvari ukoliko zelis biti pokoran Bogu i prikljuciti mi se na tom putu" Rukanah rece: "Sta ce to biti"? Poslanik rece: "Pozvacu stablo koje vidis i ono ce doci do mene". Rukanah rece: "Pozovi ga", i poslanik ga pozva. Stablo dodje i stade ispred njega. Poslanik rece: "Idi sad nazad na svoje mjesto", i ono ode na svoje prvobitno mjesto.
Ibn Hisham, AI-Seerah al-Nabawiyyah, dio 1, str 391

Cuda u ovim dogadjajim koja su odgovor na dove Bozijih poslanika su takodje zabjelezena u Qu'anu. Allah omogucuje svojim slugama da izvode cuda uz njegovu dozovolu.

Sta bi se desilo sa poslanicima da nisu mogli dokazati da na oni imaju tih i takvih bozanstvenih kontakata. I ne samo da su time dokazivali da imaju takvih kontakata, to je istovremeno dokazivalo da su ti poslanici bili istiniti sluge Boziji. Oni su Bogu robovali do najvisih mogucih stupnjeva, i bili su Mu apsolutno pokorni, jer da oni nisu takvi bili, nebi mogli uciniti niti jedno cudo, niti bi na njihove dowe dobili odgovor. Oni su Bogu bili sasvim pokorni, a on je odgovarao na njihove dowe. Vlast koju im je Allah na taj nacin dao je vlast gdje su im i atomi pokorni. Ayatollah Khomeini bolje nego bilo koji drugi vodeci Shi'ski ucenjak zna da Imami Ehlul Bejta bez Allahove volje nebi mogli uciniti nista, a pogotovu mijenjati ustaljeni tok prirode.

Stvoritelj daje vlast njegovim vjernim slugama. Oni ne cine stvari radi sebe, vec sve sto cine je Allahova volja. Ta vlast je njima data od Allaha zbog njihove cistoce, njihove poslusnosti, njihovih djela na Alahovom putu, njihovog znanja, njihovih odlika, vrlina kao i njihove kompletne pokornosti Allahu.

Dali Minhaj Nasibije vjeruju da Allah nebi odgovorio na njihove dowe ukoliko bi oni u necemu zeljeli izmijeniti ustaljene prirodne tokove?
    1. Zar Allah nije ucinio mjesec poslusnim naredbama poslanika Muhameda (s)
    2. Zar Allah nije ucnio more poslusno naredbama Muse (as)
    3. Zar Allah nije ucinio mrtve poslusnim naredbama Ise (as)

Isa (as) je rekao:
"... I iscjelicu slijepa od rodjenja, i gubava, i oživljavacu mrtve, voljom Allahovom"
(Qur'an 3:49)

Mi vjerujemo da imami Ehlul Bejta mogu takodje Alahovom voljom uciniti svaki atom njima pokornim, na isti nacin na koji je voljom Musa (as) mrtva stvar (njegov stap) postajala zivuce celije (zmija).

Bez sumnje Minhaj zeli uvjeriti svoje Nasibi sljedbenike da je takva moc pravo poslanika (mir na njih sviju). Mi im predlazemo da u vezi toga prouce Qur'an. Allah (swt) tu moc daje slugi poslanika Sulejmana (as):
"A ja cu ti ga donijeti" - rece onaj koji je ucio iz Knjige - "prije nego što okom trepneš". I kad Sulejman vidje da je prijesto vec pored njega postavljen, uzviknu; "Ovo je blagodat Gospodara moga koji me iskušava da li cu zahvalan ili nezahvalan biti.
(Qur'an 27:40)

Iz ovog ajeta vidimo da i onaj koji nije bio poslanik je bio kadar da prenese atome prijestola kraljice Belkize pred poslanika Sulejmana prije nego sto je ovaj mogao i okom trepnuti. On je imao kontrolu nad tim atomima, a ovo nikako ne znaci da je taj Sulejmanov sluga bio licno Allah (swt). Kako je on mogao ovo uciniti?. Jednostavno, ajet nam kaze da je on "ucio iz Knjige". Ako onaj koji je "uci iz Knjige" moze postici kontrolu nad atomima, kakvu je onda moc posjedovao Imam Ali (as) koji je imao kompletno znanje Knjige, a kao sto ashab i hafiz Qur'ana Ibn Masud sam svjedoci:
"Casni Qur'an ima spoljasnje i unutrasnje znacenje, a Ali ibn Talib je imao znanje ta oba znacenja"
Hilyatul Awliyaa, od Abu Nu'aym, dio 1, str 65

Ako je Imam Ali (as) posjedovao kompletno znanje Knjige, a sto je posvjedoceno kako od Ibn Masuda tako i u drugim predajama, onda je on voljom svojeg Stvoritelja bio kadar kontrolisati atome Univerzuma.


Dali su Imami posjedovali znanje nepoznatog?

Nasibije citiraju poglavlja iz Usul Kafi, a da bi "dokazali" da su Shi'e kafiri.
www.ahya.org:
Imami po njima imaju apsolutno i beskonacno znanje, bez obzira sto sto Allah u Qur'ani kaze: "Samo Allah zna kad ce Smak svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u matericama, a covjek ne zna šta ce sutra zaraditi i ne zna covjek u kojoj ce zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sva zna i o svemu je obaviješten" (31.34). Ovo nerazumno vjerovanje po kojem imami znaju nepoznato moze vrlo lako da se provjeri u sljedecim naslovima poglavlja Al-Kafi fil-Usool. 1) Poglavlje: Imami imaju znanje Svega sto je dato andjelima i poslanicima (Al-Kafi, str 255), 2) Poglavlje: Imami znaju kada ce umrijeti, i oni umiru jedino po svojem izboru (Al-Kafi, str 258), 3) Poglavlje: Imami imaju znanje proslog i buduceg, i nista im nije skriveno (Al-Kafi, str 260). Jasno je da knjiga Al-Kafi fil Usool sadrzi extremno izuzetne tvrdnje kufra (nevjerovanja) kao i shirka (mnogobostva), i samo ovo je dovoljno za onoga koji u ovo vjeruje, da zauvijek bude u vatri dzehenema. Sem toga, Ayatollah Khomeini kaze da je suma njegove vjere sadrzana u tome, govoreci: "Zar mislite da je dovoljno za nasu vjeru da imamo zakone sadrzane u Al-Kafi i da ih onda ostavimo u vitrini" (Al-Hukumah Al-Islamiyyah, str.72



Sta je Gayb?

I opet Minhaj obmanjujuci i citirajuci izlolovano jedan ajet o gaybu, bez da istraze cjelinu, izvorno zancenje rijeci Gayb u arapskom jeziku je "ono sto je skriveno" i u tom smislu je pomenuto u ajetima Casnog Qur'ana (4:34, 12.52, itd itd)

To je imati znanje o necemu skrivenom, tj onom sto se nemoze:
    1. Vidjeti
    2. Cuti
    3. Shvatiti
Nesto od onog nerazumljivog moze takodje biti Gayb (skriveno), tj to je skriveno shvatanju. Citiracemo jedan primjer:
Vasem najmanjem djetetu vi pokazujete text Qur'ana na Arapskom jeziku, ali kako on jos nezna citati Arapski, za njega je taj text Gayb, tj sadrzaj toga texta je skriven-nepoznat za njega.

Vasem srednjem djetetu predstavljate isti text, i on ga cita. Kako sad to? To je zato jer je on naucio citati Arapska slova, ali ukoliko ga upitate da vam komentira znacenje tog Qur'anskog texta, on to ne moze, jer on neshvata dublji smisao tih rijeci, za to dijete je smisao toga texta Gayb.

Vasem najstarijem djetetu, koje studira Tefsir Qur'ana prdestavljate isti text, i on ga moze citati, prevoditi pa cak i dati komentar na taj text.

Isti text a tri razlicite reakcije. Ono sto je Gayb za jednu osobu, nije Gayb za drugu. Kroz ovaj primjer vidimo da je znanje (Ilm) kljuc za otkrivanje Gayba. Zelimo dati jos jedan primjer. zar poznavanje sutrasnjeg vremena nije Gayb. Dali to nije skriveno?. Kako se moze desiti da se jedan znanstvenik uzdigne do tog nivoa da nam moze dati vremensku prognozu o vremenu, temperaturi itd, i to ne samo za sutra, vec cesto i za cijelu sljedecu sedmicu? Jednostavno, taj Gayb je otkriven znanjem. Ako tajne Gayba mogu biti otkriti od jednog grijesnog znanstvenika, zar se moze misliti da Allah (swt) nece svoje predstavnike, poslanike kao i imame snabdjeti kljucem otkrivanja Gayba na jednom znatno vecem nivou?

Nasibije se pozivaju na ovaj ajet kada zele "dokazati" da su Shi'e kafiri:
Samo Allah zna kad ce Smak svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u matericama, a covjek ne zna šta ce sutra zaraditi i ne zna covjek u kojoj ce zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sva zna i o svemu je obaviješten.
(Qur'an 31:34)

Drugi ajet koji Nasibije citiraju protiv Shi'a (bili smo malo iznenadjeni kada ga Minhaj Nasibije nisu citirale) je ajet:
"U Njega su kljucevi svih tajni (Gayba), samo ih On zna, ..."
(Qur'an 6:59)

Po Minhaju, posto tu osobinu moci poznavanja Gayba Sh'e prepisuju svojim Imamima, oni su zbog toga po njima kafiri. Ukoliko se njihova tvrdnja "da samo Alllah (swt) ima znanje Gayba i da ga on nikom ne otkriva" moze tako jednostavno dokazati ovim ajetima, kako nam oni onda objasnjavaju to da je nas casni poslanik (s) govorio o dogadjajima koji ce se desiti u buducnosti? Oni trebaju procitati sahih al-Bukhari i poglavlje Bab al Fitan, koje je prepuno govora u kojima se opisuju buduci dogadjaji, nesrece koje ce zadjesiti ashabe, o predznacima sudnjeg dana, o dolasku Imama Mehdia (as). Kako je poslanik (s) mogao govoriti o tom stvarima ukoliko samo Allah (swt) ima znanje o Gaybu?
Mi ne sumnjamo da znanje o skrivenom-nepoznatom pripada Stvoritelju, i u to nema sumnje. Medjutim treba naglasiti da Allah (swt) znanje o tim stvari takodje daje svojim slugama.

Resulullah (s) je rekao:
"Svi kljucevi Univerzuma su natovoareni na jednog konja i meni predati"
Sharh Zurqani, dio 5, str 360, Izdavac Beirut

Citiracemo jos jednu drugu predaju:
"Rabiya bin Kab je pomagao poslaniku uzeti abdest, pa mu je Resulullah (s) rekao: "Rabiya zatrazi od mene (pitaj me) sve sto zelis". Rabiya rece: "Ja zelim (pitam) da budem u dzenete pored tebe". Resulullah (s) rece: "Dali je to sve sto zelis, zar ne zelis jos nesto"? Rabiya odgovori: "Ne, ja nezelim nista vise". Tada resulullah (s) rece: "Bori se protiv svoga nefsa, vjeruj puno i mene pomazi"

U svojem komentaru ovog hadisa, poznati Deobandi ucenjak maulana Shabbir Ahmed Usmani kaze:
"Resulullah je rekao "pitaj" za sve bez ikakvih ogranicenja, naglasavajuci na taj nacin cinjenicu da mu je Allah dao iz svojeg obilja moc da upotrebi i trosi i podijeli to pravo. Iz toga su nasi Imami zakljucili da moci koje su date Resulullahu su da sve sto on zazeli, ili sto ostali od njega zatraze on im moze pribaviti Allahovom (swt) voljom."
Fath'al Muhum, Sharh Muslim, dio 2, str 96
Slicne komentare o tome hadisu se mogu cuti i od Mulla Ali Qari al Hanafi u njegovom Sharh Mishkat, dio 2, str 322, kao i od al Muhaddith Abdul Haqq Dehlavi u knjizi Ashiat al Lamaath, dio 1, str 425.

Mi Sh'ie vjerujemo da su kako Resulullah (s) tako i Imami (as) izabrani od Allaha, i da im je dat Allahov (swt) Kljuc, a takav Kljuc daje moc poznavanja Gayba. To medjutim u nikojem slucaju ne znaci da se Allah (swt) povukao i da je upravu nad Univerzumom prepustio njima. Njima je dato poznavanje Gayba u tolikoj mjeri koliko je to dovoljno da bi mogli izvrsiti svoju zadacu. Niti Sunni a niti Shi'e obozavaju nekog drugog sem Allaha (swt), i mi smatramo nase Imame vjernim Allahovim (swt) slugama, koji su od Allaha izabrani da vode narod na pravi put.

Ovdje treba napomenuti i komentar Shah Abdul Aziz Dehlavi-a, koji u diskusiji "Bog daje moc na poklon Evlijama" u Tefsiru Azizi stra 113, poglavlje "An Meem" kaze:
"Onim Evlijama koje je Allah (swt) izabrao da predvode narod je data moc od Stvoritelja, tako da onima kojima je trebala pomoc su se mogli okrenuti njima za pomoc. Oni bi se njima obracali da bi na taj nacin resili svoje probleme. Bilo koja njihova zelja bi od njih bila rijesena, sa njihovih usana bi se cule rijeci "obratite nam se i mi cemo odgovoriti na vase dove"

Allah (swt) nesumnjivo posjeduje kljuceve Ghayba, kako se to i tvrdi u Qur'anu, ali Alah u sljedecim ajetima jasno naznacuje da on tu moc daje svojim izabranicima

U suri Dzinn ajeti 26-27, mozemo procitati:
On tajne zna i On tajne svoje ne otkriva nikome, osim onoga koga On za poslanika odabere; zato On i ispred njega i iza njega postavlja one koji ce ga cuvati"
(Qur'an 72:26-27)

Komentarisuci ove ajete sunni alim Abdullah Yusuf Ali, u futnoti 5749 daje presudan komentar:
"Nepoznato ima dva aspekta. Relativno Nepoznato je ono nepoznato sto se odnosi na neku osobu a usljed utjecaja vremena, prostora ili zbog posebnih okolnosti. Na primjer: "Ja danas nemogu vidjeti kucu koju sam vidio prosle godine, zato jer je sada srusena". Ili, ja nemogu u Lahoru vidjeti "Vrata Indie" u Bombayu, dok oni koji su u Bombayu to mogu vidjeti. Ili, ja golim okom nemogu vidjeti Jupiterov satelit, dok to mogu vidjeti pomocu teleskopa. Apsolutno Nepoznato, Apsolutna Tajna, je nesto sto nijedno stvorenje nemoze znati ili vidjeti, osim ukoliko mu to Allah ne otkrije. A Allah te stvari otkriva do granice da je to dobro za ljude, preko njegovih izabranih poslanika, od kojih kojima je najveci Muhamed. Tacno vrijeme nastupanja Sudnjeg Dana nije otkriveno, da mi nebi ocajavali cekaju ga, vec zivjeli pa i ako bi nastupio ove minute. Pogledaj proslu kao i sljedecu futnotu, i reference tamo.

Dakle, Apsolutna Tajna je licno Allahovo (swt) pravo, medjutim Allah (swt) tu moc prenosi dalje na njegove izabranike. Yusuf Ali tvrdi da je to znanje dato Allahovom (swt) poslaniku, a mi dokazujemo da je ta Allahova (swt) milost prosirena i na Imame Ehlul Bejta (as), jer je njih Allah (swt) ucinio vodjama ummeta.

Qur'an govoreci o znanju i posredovanju poslanika Muhameda i njegovih pravovjernih nasljednika kaze:
"On zna šta je bilo i prije njih i šta ?e biti poslije njih, a od onoga što On zna - drugi znaju samo onoliko koliko On želi."
(Qur'an 2:255)

Mi shi'e smatramo da se toodnosi na poslanika i Imame. Taj ajet nam kaze da je kljuc poznavanja Gayba kod Allaha, ali da On omogucuje saznavanje "Vijesti iz Gayba" za one za koje On to zeli.

Jedan primjer. Posmatrajmo osobu koja na monitoru vidi djelove databaze hard diska kompjutera. Korisnik komjutera moze preuzeti nesto od te databaze kao i vidjeti to na monitoru. Ali ta databaza je uvijek u kompjuteru a ne u glavi korisnika. Korisnik takodje nije svjestan stalnih promjena koje se djesavaju u toj data bazi, niti formule po kojima se promjene desavaju.



Shi'ski stav

Mi vjerujemo da je Allah (swt) dozvolio poslaniku i imamima da znaju sve sto je potrebno znati. To je Allahovom (swt) voljom njima dato, i nije nesto sto su oni specijalno posjedovali. U Qur'anu mozemo procitati:
On tajne zna i On tajne svoje ne otkriva nikome, osim onoga koga On za poslanika odabere
(Qur'an 72:26-27)

Iz pomenutog ajeta se vidi da i ako samo Allah posjeduje to skriveno znanje (Ghayb), on ipak tajne Gayba otkriva poslaniku Muhamedu (s). Poslanik Muhamed (s) je to sto mu je od Ghayba otkriveno prenosio onima kojima je trebalo
i, kada je u pitanju Ghayb, on (Muhamed) nije škrt
(Qur'an 81:24)

Zato, ako bi neki Ghayb bio otkriven poslaniku Muhamedu (a preko njega imamima Ehlul Bejta), to je samo zato jer im je to dato od Allaha. Iz tog su razloga prema Qur'anu svi poslanici govorili narodu da oni ne posjeduju poznavanje Ghayba, vec da im je od Allaha otkriveno jedino ono sto je On zelio.

U Usul a-Kafi se kaze.
Ammar al-Sabati je rekao: Upitao sam Abu Abdullaha (Imama Dzafera al-Sadiqa) u vezi Imamovog poznavanja Ghayba (nepoznatog). On je odgovorio: "Ne, ali kada on zeli znati nesto, Allah ucini da on to zna."
Usul al-Kafi, Kitab al- Hujjah, Tradition #666

Shaikh al-Mufeed (umro 413/1022), jedan od nasih velikih alima je rekao:
"....Govoriti da oni (poslanik i imami) posjeduju znanje Ghayba treba biti odbijeno kao nesto skroz pogresno, zato jer se ta osobina moze pripisati jedino onom koji od samog sebe posjeduje znanje o svemu, a ne da znanje dobija od drugog. I to jedino moze biti Allah, onaj koji je NajMocniji i NajVelicanstveniji. Svi Imamije prihvataju to, sem onih koji se u tome razilaze sa njima a koji se jos nazivaju i Mufawwidah, kao i extremisti (al-Ghulat)."
Awa'il al- Maqalaat, str 38

Trebamo naglasiti da niti su poslanici, a niti imami nekad tvrdili da oni posjeduju sve znanje sami od sebe. Informacije koje su od njih bile "skrivene", naravno da oni nisu poznavali. To takodje ne znaci da sve ono sto su oni znali je i za nas "otkriveno". Informacije koje su namijenjene da budu "skrivene" za nas, su mogle biti otkrivene za njih. Stoga otkrivanje nekog znanja je u zavisnosti od osobe.


Oni koji poznaju Knjigu mogu dokuciti tajne Gayba

Kljuc otkrivanja Ghayba se od Allaha daje onima koji su dostigli poznavanje Knjige. Casni Qur'an pominje u vrijeme poslanika Sulejmana jednu osobu pod imenom Asaf, koji je bio Sulejmanov ministar, i koji je posjedovao jedan dio "znanja iz Knjige" je bio u mogucnosti da prenese presto kraljice Belkise sa jednog mjesta na drugo prije nego sto bi se moglo trepnuti okom.
"A ja cu ti ga donijeti" - rece onaj koji je ucio iz Knjige - "prije nego što okom trepneš". I kad Sulejman vidje da je prijesto vec pored njega postavljen, uzviknu; "Ovo je blagodat Gospodara moga koji me iskušava da li cu zahvalan ili nezahvalan biti.
(Qur'an 27:40)

Ovdje vidimo da je jedan koji nije bio poslanik mogao prenijeti prijesto koji je inace bio Ghayb (skriven) za njega, i donijeti ga do poslanika Sulejmana (as).

Kako se to i kaze u ajetu 27.40, onaj koji je posjedovao samo jedan manji dio znanja Knjige je bio sposoban da dokuci tajne Ghayba i prenese prijesto kraljice Belkize sa drugog kraja dunjaluka prije nego sto bi se okom moglo trepnuti. Oni koji imaju kompletno "znanje Knjige" su sposobni za puno vise. To je nesumnjivo i zbog toga jer Allah u suri Naml, ajet 75 kaze:
Nema niceg skrivenog (Ghayba) ni na nebu ni na Zemlji, a da nije u Knjizi jasnoj (Qur'an 27:75)
(Da u Qur'anu pise bas rijec "Ghayb" moze se provjeriti u originalu na arapskom). Sav Ghayb se nalazi u Knjizi, tako da onaj koji ima znanje kako unutrasnjeg tako i vanjskog znacenja Qur'ana moze takodje dosegnuti tajne Ghayba.

Ibn Mas'ud je rekao:
"Casni Qur'an ima spoljnje i unutrasnje znacenje, a Ali ibn Talib je poznavao oba znacenja."
Istorija halifa koji su isli pravim putem od Jalaladina Suyuti-a, Engleski prijevod od Abdassamad Clark, str 194

Deobandi Henefijski alim Shah Ismail Shahid koji je vrlo cijenjen od Wehabija, produbljuje jos vise ovo znacenje:
Imamat je senka poslanstva. Imamovo vodjstvo se otvoreno predstavlja. Dok nas istorija snabdjeva dokazima o evlijama koji se o tome nisu izjasnjavali, imam obznanjuje koju god da moc on posjeduje, poput imam Alije kada je rekao: "Ja sam Sidiq al Akbar (Najveci od Iskrenih), i koji god to izjavi nakon mene on je lazov, i ja sam Qur'an koji govori"


Imami su nasljedili znanje od poslanika (s)

www.ahya.org:
Ovo nerazumno vjerovanje po kojem imami znaju nepoznato moze vrlo lahko da se provjeri u sljedecim naslovima poglavlja Al-Kafi fil-Usool. 1) Poglavlje: Imami imaju znanje Svega sto je dato andjelima i poslanicima (Al-Kafi, str 255

Ovdje ne postoji nista sto bi bilo za osudu. mi vjerujemo da su Imami Ehlul Bejta (as) vjerni poslanikovi (s) predstavnici, koji su nasljedili njegovo znanje na isti nacin na koji je poslanik (s) nasljedio znanje od drugih. Mi vjerujemo da su Ehlul Bejt nasljedili znanje od poslanika (s) u sluzbi njegovih (Wasia) nasljednika njegovog blagoslovljenog znanja. Onaj koji nasljedjuje poslanikovu (s) misiju, takodje nasljedjuje iste vrline kao sto su moc nad nekim Ghaybom, a takodje je nesumnjivo da je osoba koja nasljedi misiju, takodje je i izvrsava, a sto je ono zbog cega je i poslanik (s) ucinio izjavljujuci da je Ali (as) njegov izvrsioc i njegov nasljednik.

Casni poslanik (s) je jedanput u prisustvu svojih ashaba rekao Aliji (as):
Ti si moj brat i moj nasljednik", kada ashabi upitase sta su prijesnji poslanici ostavljali kao nasljedje, on odgovori "Boziju knjigu i ucenje tih poslanika".
preuzeto iz Riyadh al Nadira, dio 3, str 123; Izalatul Khifa (Urdu prevod), od Al Muhadith Shah Waliyullah Dehlavi, dio 1, str 444

Za sljedeci dokaz o nasljedjivanju moci poznavanja Ghayba, citiracemo dogadjaj zabjelezen od strane poznatog Hanefijskog alima Abdul Rahman Jami-a:
"Za vrijeme bitke na Sifinu, armija pod Alijinom komandom nije mogla naci vode. Jedna crkva je postojala u blizini, i Ali ode da upita narod koji se tu nalazio dali znaju gdje bi oni mogli dobiti vode. Narod odgovori da se voda jedino moze naci vise kilometara daleko odatle. Kada vojnici upitase Aliju dali bi oni mogli otici tamo i piti odatle, Alija im odgovori da se netrebaju brinuti. Armija se poce kretati u pravcu zapada, kada poslije kraceg vremana on zaustavi vojsku objelezavajuci jednu tacku na zelji i govoreci im da kopaju tu. Oni pocese kopati kada naidjose na jedan veliki kamen. Ali (as) im rece da podignu taj kamen, ali oni to nemogase uciniti. Alija tada iscupa taj kamen svojim rukama, i svjeza voda poce da izlazi iz zemlje. Jedan krscanski svjestenik koji je to gledao se okrenu prema Aliji i upita ga: "Jesi li ti poslanik"?, a nasta Ali odgovori: "Ne", svjestenik tada opet upita: "Jesi li ti melek", pa mu Ali opet odogovori "Ne". Tada svjestenik rece: "Ti nisi poslanik, i nisi melek, pa sta si onda"? Ali odgovori: "Ja sam (Wasi)izvrsioc pecata svih poslanika Muhameda al-Mustafe" Tada svjestenik rece: "Pruzi ruku da ih ti mogao izraziti svoje prihvatanje Islama". Ali mu kaza sta treba u tom slucaju da izjavi (Shehade) i svjestenim tada rece sljedece: "Svjedocim da nema drugog Boga sem Allaha. Svjedocim da je Muhamed Boziji poslanik, i svjedocim da je Ali wasi (izvrsioc) poslanika Muhameda".
Preuzeto iz Shawahid un Nubuwwa, od Abdul Rehman Jami-a, (Urdu prijevod, Izdavac Maktaba Nabavi, Gunjbaksh Rd, Lahore), str 287

Jasno je da je postojanje ovog izvora bio Ghayb, medjutim Allah (swt) je tu tajnu o njegovom postojanju otkrio Maula Aliju (as), kao Poslanikovom (s) wasiji.


Ghayb koji ehlul sunna pripisuje hazreti Omeru

Zanimljivo je da dok tekfire Shi'e proglasavajuci ih kafirima za njihovo vjerovanje, Nasibie tu moc poznavanja Gayba (skrivenog) pripisuju kao jedno od cuda drugog halife hazreti Omera.
Ibn Teymiya glavni imam Wehabi Nasibija prenosi sljedece:
"Omer ibn Hatab je jednom poslao vojsku u vojni pohod pod komandom covjeka po imenu Sariah. Dok je Omer drzao hutbu, a dok je jos bio na Minberi poce uzvikivati: "O Sariah, planina!" Kasnije je jedan vojni izvidjac stigao u Medinu. Kada ga Omer upita o vijestima u vezi vojnog pohoda, on rece: "O vodjo pravovjernih, susreli smo neprijatelja i vec pocesmo da gubimo. Odjednom se zacu glas koji povika: "O Sariah, planina!" Tada se povukosmo u planinu, i tada Allah njih pobijedi.
Ovo je predaja koja ima "takozvani" Hassen lanac prenosioca" (Preuzeto iz Criterion od Ibn Taymiyya str 145)

Suyuti takodje prenosi ovu predaju u Tarikh ul Khulafa u poglavlju "Omerova Cudesa".

Po ovoj predaji je Omer posjedovao moc Ghayba, mogao je "vidjeti" poraz koji se desio njegovoj vojci, uprkos cinjenici da su te stvari bile "skrivene" njegovim ocima.
Kada sunniti pripisuju ovakvu moc svojim halifama, onda oni to nazivaju "cudesom", a kada sh'ie ovakvu moc pripisuju svojim imamima, onda ih sunniti zbog takvog vjerovanja nazivaju kafirima! Zar to nije licemjerstvo?



Shi'sko shvatanje Taqiye


Sta wehabije kazu o Taqiyi

www.ahya.org:
Jos jedno od ucenja koje se povezuje sa Shi'a imamijama je ucenje Taqiye - pretvaranja tj. svjesnog obmanjivanja. Da bi opravdali ucenje obmanjivanja, Shi'e prepisuju slijedece rijeci Abu Abdullahu (Dzafer as-Sadiqu):"Devet desetina vjerovanja je Taqiya (pretvaranje), stoga oni koji ne praktikuju pretvaranje nemaju vjere" (Al-Kafi dio.9, str.110)"Onaj koji prikriva svoje vjerovanje je svoju vjeru spasio, dok onaj koji je pokazuje je svoju vjeru unistio.""Vjernik koji se ne pretvara je slican tijelu bez glave" (Tafseer Al-Askari)"Slazite se sa njima (ne-Shi'jama) spolja, ali im se suprotstavljajte iznutra" (Al-Kafi dio.9, str.116)



Shi'ska definicija Taqiye

Pod Taqiyom se misli "prikrivanje svojeg vjerovanja ili vjere a usljed opasnosti ili straha, dok u srcu ta osoba mora vjerovati u to vjerovanje koje prikriva".
Drugim rijecima to je oblik samozastite, koje obuhvata zastitu necijeg zivota, imovine, casti ili vjerovanja. Po Seriatu, ako se osoba nalazi izmedju dvije nevolje, od kojih je jedna nepodnosljiva, pa osoba moze da bira koju od te dvije nevolje da prihvati, onda osoba da bi se spasila te velike nevolje treba prihvatiti onu manju nevolju.

U vezi toga alim (ucenjak) ahl'ul sunne Fakhruddin Razi pise:
Kada se susretnemo izmedju dvije nevolje, trebamo izabrati da se kroz onu manju spasimo one vece. Ovo je prihvaceno shvatanje.
* Tafseer-e-Kabir, dio 5, str 746-750, stampano u Istanbuluc

U istom Tafseeru, dio 2, str 746, Izdavac Dar-ul-Taba Istanbul, Fakhruddin Razi pise:
Za vjernika je Taqiyya dopustena do sudnjeg dana. I to je ispravno dijelo, kojom se koristeci samokontrolu zastitcuje osoba protiv nevolje onda kada je to nuzno.

Ovaj Razi-ev komentar se takodje moze naci i "Libab-ul-Tawil", dio 1, str 283, Izdavac Altaqdeem Kairo.

Ako bi se govorenjem istine prouzrokovalao da neko bude lisen svojeg zivota, imovine ili casti, onda je prirodno da ta osoba ukoliko moze na neki nacin pokusa te stvari zastiti, pa zbog toga neki put ta osoba mora odustati od govorenja istine. Islam je vjera koja shvata prirodu ljudi, vjera koja svojim sjedbenicima dozvoljava da u slucaju nuzde mogu jesti cak i meso uginule zivotinje ili svinje.
On vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko meso, i ono što je zaklano u necije drugo ime, a ne u Allahovo. A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, tek toliko da glad utoli, njemu grijeh nije. - Allah zaista prašta i milostiv je.
Sura al Baqara, ajet 173


Kur'anski dokazi o Taqiyi

Koriscenje Taqiyye je cinjenica koja se moze dokazati kako kroz Kur'an tako i kroz rijeci poslanika (s). Svi poslanici (as), imami (as) i drugi pobozni ljudi su koristili Taqiyu.

Nekoliko ajeta iz Qur'ana koji to dokazuju:

Prvi ajet
Onoga koji zanijece Allaha, nakon što je u Njega vjerovao, - osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane cvrsto u vjeri -, ceka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stici ce srdžba Allahova i njih ceka patnja velika
Sura an-Nahal, ajet 106

Svi alimi su suglasni da je ovaj ajet objavljen zbog Ammara bin Yasira (ra). Allamah Jalaludin Suyuti u svom kometaru tog ajeta kaze:
Nevjernici su jednomuhvatili Amara bin Yasira prisiljavajuci ga da velica lazne bogove i da psuje Muhameda (s). Oni su ga prisiljavali toliko mnogo da je na kraju Ammar bin Yasir (ra) prihvatio da ucini to sto su trazili. Nakon sto se vratio kod poslanika Muhameda (s), Ammar (ra) je ispricao cio dogadjaj poslaniku (s). Poslanik Muhamed (s) ga je upitao o onom sta osjeca u svom srcu nasto je Ammar (ra) odgovorio: Ja sam u mom srcu posve zadovoljan sa Allahovom vjerom. Na to je poslanik muhamed (s) rekao: Ukoliko te nevjernici opet upitaju istu stvar, ti im opet tako odgovori. I tada bi objavljen ajet: "Onoga koji zanijece Allaha, nakon što je u Njega vjerovao, - osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane cvrsto u vjeri -, ceka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stici ce srdžba Allahova i njih ceka patnja velika".
* Tafseer Durre Manthur, dio 4, str 132, Kairsko izdanje

U istoj knjizi Tafseera pise:
Kada se ovaj slucaj sa Ammarom bin Yasirom desio, narod je rekao poslaniku (s), "O Allahov poslanice (s), Ammar je postao nevjernik. Poslanik Muhammad (s) je odgovorio: "To je nemoguce, Ammar je odan islamu od glave do pete. Ta odanost je u njemu izmijesana sa njegovom krvlju." Malo kasnije je dosao Ammar kod poslanika (s) placuci, pa nakon sto mu je otro Ammarove (ra) suze, poslanik Muhamed (s) ga upita zasto place? Ako te nevjernici opet prisile da ponovis te rijeci, a ti im ponovi.

Nakon sto je opisao ovaj slucaj, Qazi Bezawi komentarise:
"Ovaj ajet je dokaz da ako je neko je prisiljen onda može zanijekati Islam".
* Tafseer-e-Bezawi, dio 1, str 453, Izdavac, Luknow

Povodom ovog ajeta, sunni alim Abu Husein Firah al Baghwi komentarise:
Svi alimi muslimanskog umeta su suglasni da je u slucaju prisile dozvoljeno da se osoba moze odreci Islama.
* Tafseer Mu'alim Al'Tazyeel, dio 2, str 214, Izdavac Bombay

Allamah Fakhraddin Razi u Tafseer"-e-Kabir", dio 5, str 564, Izdavac istanbul, je napisao:
Cinjenica koja se podrazumijeva je da se u momentu odricanja Islama pod prisilom, u srcu te osobe nesmije biti zadovoljstvo tim odricanjem.

Allamah Khazin u "Libab-ul-Taweel", dio 3, str 136, Izdavac Egipat, nakon sto je komentarisao ajet i nakon opisivanja dogadjaja sa Ammarom je napisao:
Ovaj ajet je upucen onima koji zanijecu islam, ali koji u srcu ostaju u islamu, pa cak i ako osnov za to nama nije shvatljiv.


Drugi ajet
Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kad ima vjernika; a onoga ko to cini - Allah nece štititi. To ucinite jedino da biste se od njih sacuvali. Allah vas podsjeca na Sebe i Allahu se vraca sve!
Sura Al- Imran, ajet 28

Allamah Zamakshhari u "Tafseer Kashaf" dio 1, str 197, Izdavac Calcutta, nakon citiranja tog ajeta kaze:
Vjernicima je dozvoljeno da imaju prijateljske odnose sa nevjernicima od kojih bi se inace plasili ukoliko nebi bili u prijateljstvu sa njima.

Qadi Bezawi u Tafseer-e-Bezawi, dio 1, str 134, Izdavac Luknow, u njegovom komentaru tog ajeta kaze:
Yaqoob Qari je citao Taqiyyah kao Taqiyyah. U ovom ajetu, Allah (swt), je zabranio vjernicima prijateljovanje (javno ili tajno) sa nevjernicima, osim onog ko se nalazi u strahu. Samo u strahu se moze biti sa njima prijatelj.

Allamah Fakhruddin Razi komentira ovaj ajet:
Bez sumnje, nije haram praktikovati Taqiyu ako je jadan vjernik zarobljen od nevjernika, pa mu je zivot ili imovina u opasnosti od njih. U takvoj situaciji on treba kriti svoje neprijateljstvo prema njima. U tom slucaju on treba govoriti na nacin koji bi im iskazivao njegovo zadovoljstvo njima. Njegovo ponasanje nebi trebalo da dovodi u pitanje njegove rijeci. Taqiya nema efekta na necije srce, ona ima uticaja samo na spoljnji efekat.
* Tafseer-e-Kabir, dio 2, str 626, Izdavac Istanbul

Mi smo Allahove rijeci potvrdlil kroz misljenje sunni ulema da ti ajeti dozvoljavaju upotrebu Taqiye a da bi se zastito neciji zivot. I pored toga sljedbenici Minhaj sekte izvrcu definiciju Taqiye, pokusavajuci je predstaviti kao "proracunato obmanjivanje" koje je suprotno Kur'anu.

Cije rijeci trebamo prihvatiti, rijeci Allaha (swt) ili rijeci Nasibija?


al Muhadis Shah Abdul Aziz Dehlavi je vjerovao u Taqiyu

Ljubimac ahl'ul sunne i vodeci protivnik Shia, Al Muhadis Shah Abdul Aziz Dehlavi, usprkos njegovom anti- Shi'a pogledu, ipak svjedoci o legitimnosti Taqiye:
Taqiya je dozvoljena, dokazana kroz Kur'an kao u ajetu (3:28): "To ucinite jedino da biste se od njih sacuvali."

Pod Taqiyom se podrazumijeva "zastita necijeg zivota ili imovine pred licem neprijatelja, i moze biti na dva nacina, prvi nacin izrazen prema onim od cijeg se neprijateljstva bojimo zbog pripadnosti vjeri npr prema musricima i kafirima, a druga je prema onima zbog kojih povezujemo svijet materije tj cast necije zene, gubitak polozaja, ili osobne imovine
* Tuhfa Ithna Ashariyya str 584 [Farsi izdanje]


Za vrijeme Umayada narod je primjenjivao Taqiyu

Alim ahl'ul sunne Allamah Dhahabi navodi:
Kada je Walid ibn Malik bin Marwan dosao na vlast usao je u dzmiju Allahovog poslanika (s) u Medini vidjeo je jednog starijeg covjeka okruzenog narodom. Posto se raspitao, saznao je da je to Said bin Maseb. Walid pozva Saida, ali on ne ode ka njemu sto prouzrokova da se Walid razbjesni. Umro bin Aas komentarise da je u to vrijeme narod praktikovao Taqiyu, pa da je nekoliko osoba da bi spasili Saida bin Maseeba prislo Walidu i klanjalo uz njega. Na kraju je Walid odustao od ubistva Seida.
* Sira Alam str 227

Jasno je iz ove predaje da je za vrijeme Nasibi vladavine Umayada narod primjenjivao Taqiyu da bi sami sebe zastitli. Allamah Dahabi potvrdjuje tu cinjenicu, pa i pored toga Minhaj Nasibija bilo kroz ignorisanje ili kroz lazi, pokusava definisati ovu kroz Kur'an ozakonjenu i dozvoljenu praksu, kao "proracunato obmanjivanje"

www.ahya.org:
"Onaj koji prikriva svoje vjerovanje je svoju vjeru spasio, dok onaj koji je pokazuje, je svoju vjeru unistio."

Koliko je poznato, imamov komentar o Taqiyi je bio izrecen kao dogovor na pitanje naroda u vrijeme tiranije. Ovdje je potrebno znati da za vrijeme vladavine Umayada se imam Ali (as) otvoreno proklinjao i blatio sa minbera dzamija. Imami a.s. (potomci imama Alija) i njihovi sljedbenici su smatrani drzavnim neprijateljima. Kakav je izbor onda ostavljen tome narodu? Situacija je bila takva da su imami (as) jasno izrazili upotrebu Taqiye kao legitimnu, jer bi u protivnom otvoreno iskazivanje svojeg vjerovanja vodilo teskim posljedicama

Da bi ovo potvrdili citiracemo jednu predaju iz Usul al Kafi
Osoba po imenu Muamer bin Khalid je upitala imama Abul Hasana (as) kako da se reaguje pri vladavini tiranije. On mu odgovori: "Nas prethodnik imam Muhamed Baqir (as) je rekao da je Taqiya vjera nasih predhodnika. Onaj sto ne praktikuje Taqiyu nema vjere.

Upitati cemo Minhaj Al Nasibi "vas cijenjeni alim Dhahabi citira dogadja sa Saidom bin Masebo tvrdeci da se u to vrijeme praktikovala Taqiya. Jasno je da se narod naucio ovom od svojih prethodnika, oni mora da su ovo prihvatili njenu primjenu na osnovu svojih vodja.

Zasto ovaj narod nije pokazao svoje stvarno vjerovanje prema Walidu i ostalim Umajadskim Nasibi halifama vec su upotrebljavali Taqiyu?
Sta je to sto je ucinilo da protiv njih ne vode dzihad?
Dali su sve ove osobe bile shi'e?
Ovaj dogadjaj dokazuje da je Taqiya bila rasirena u Medini. Dali je ovo bila proracunato obmanjivanje?

Jasno je da to nije nikakvo proracunato obmanjivanje, ove osobe su krile svoje vjerovanje da bi zastitile svoje zivote, na isti nacin na koji su Imami (as) savjetovali primjenjivanje Taqiye kao put za ocuvanje svojeg vjerovanja.

www.ahya.org:
"Devet desetina vjerovanja je Taqiya (pretvaranje), stoga oni koji ne praktikuju pretvaranje nemaju vjere" (Al-Kafi dio.9, str.110)

Ovu predaju takodje treba objasniti na osnovu uslova u kojima je izrazena
Islam je vjera sa sveobuhvatnim pravilima potrebnim narodu i kao takav im garantuje da ce im njihovi zivoti biti sigurni u okviru sherijata Medjutim postoje i situacije kao za vrijeme teskih tiranija, kada ti tirani diktiraju kakva ce biti drzavna religija, mijenjajuci pravila vjere. Pravila vjere su u to vrijeme bila totalno izmijenjena, tako da su postalo neprepoznatljiva. Da bi ovo dokazali citiracemo rijeci ashaba Malika bin Enesa iz Sahih Buharije
Enes je rekao:
"Ne prepoznah nijedne stvari od onoga što je bilo za vrijeme Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Neko je rekao: A Namaz. Anas je rekao: "Zar i u vezi namaza niste ucinili ono sto ste ucnilili."
Az-Zuhri je rekao:
Posjetio sam Enesa sina Malika u Damasku, i nasao ga da place, pa sam ga upitao sta ga je rasplakalo?" On je dogovorio: "Ne prepoznah nijednu stvar od onoga što sam zapamtio da je postojala za vrijeme Allahovog poslanika osim ovog namaza, a i to ce uskoro biti izgubljeno"

Sahih Buhari dio 1, knjiga 10, hadis 507

Ovaj poznati ashab nam svjedoci da je sunnet (praksa) naseg poslanika (s) bila skroz izgubljena i izmijenjena, sem namaza koji je takodje bio na putu da bude izmijenjen. Pitanje koje nam se sada postavlja je: sta su ashabi radili u to vrijeme. Dali su oni poput ostalih prihvatili te izmjene ili su jednostavno prisutjeli krijuci i cuvajuci svoje vjerovanje u svojim srcima. Jasno je da su praktikovali Taqiyu. Kada imam (as) kaze da je devet desetina vjere je Taqiya, to je zato jer je devet desetina vjere tada bilo ustanovljavano od drzave, a ne od onog sto je Allah (swt) naredio, a kao sto nam svjedoci i Enes bin Malik, stoga je i devet desetina vjere bilo skriveno u srcu bilo Taqiya (prikrivanje). Svako onaj koji tada nije praktikovao Taqiyu vec je prihvatio vjeru ustanovljenu od drzave nije bio sljedbenik Allahove (swt) vjere, tj onaj koji tada nije svoju vjeru prikrivao, on onda i nije imao vjere

www.ahya.org:
"Slazite se sa njima (ne-Shi'jama) spolja, ali im se suprotstavljajte iznutra" (Al-Kafi dio.9, str.116)

Mozda bi nam Nasibija mogao odgovoriti, ukoliko bi zivio u sredini gdje je velika vecina naroda ne-muslimani i gdje ima vrlo malo pristasa tvojeg misljenja, u okruzenju koje se neodnosi prijateljski prema takvom misljenju, sta je u tom slucaju najbolje za tu osobu da cini. ovaj problem je posebno aktuelan danas nakon 11 septembra 2001 za muslimane koji zive na zapadu, gdje se sada oni smatraju "neprijateljima" gdje se na njih gleda sa podozrenjem kao prema teroristima, extremistima, ili fanaticima. Mrznja prema muslimanima je u mnogim slucajevima bila uzrok verbalnog ili fizickog napada. Zato sta predlaze Minhaj al-Nasibi da muslimani trebaju uraditi

Da bi Razumjeli ove rijeci imama Sadiqa (as), trebamo se najpre podsjetiti rijeci poslanika (sws). U sahih Buhariji dio 4, str 45, izdavac Uthmania, Egipat da je Abu ad Darda rekao da je cuo od poslanika (s) da je kazao: "Zaista smo se mi nekim ljudima osmjehivali, dok smo ih u srcima proklinjali."

Takodje u sahih Buhariji, dio 4, str 44, izdavac Uthamnia, Egipat, se kaze da je poslanik (s) rekao: O Aisha, najgori pred Allahom (swt) su oni koji druge izbjegavaju zbog njihove velike osornosti.

Zabjeleska: Ovdje se misli da je pojedincu dozvoljeno upotrebljavati "diplomatiju" u odnosima sa drugim. Gore pomenuta predaja je bila recena kada je jedna osoba trazila dozvolu da vidi poslanika (s), pa je tom prilikom poslanik (s) rekao da taj covjek nije bio dobar, ali da ce ga on opet primiti. Poslanik (s) je pricao sa tom osobom iskazujuci mu puno postovanje, pa je Aisha nakon toga upitala poslanika (s) zasto je govorio sa takvim postovanjem sa osobom tako loseg karaktera, a nakon cega je poslanik (s) izrekao gore pomenute rijeci.

Citajuci ove predaje mozemo shvatiti poruku onog sto je rekao imam Dzafer (as), kroz slicne rijeci onog sto je rekao poslanik (s)


Abdullah Ibn Omer je praktikovao Taqiyu u prisustvu Muawiye

U Sahih Bukhariji mozemo procitati:
Ibn Omer je rekao: "Unišao sam Hafsi, dok joj niz pletenice kapase voda. Rekao sam: Stanje medju narodom je kao i sto sama vidis, a ja nemam vlast da bih to mogao da promijenim." Pa je Hafsa rekla: " Idi i prisustvuj skupu (tih ljudi), jer zaista oni to išcekuju od tebe, jer se bojim da bi tvoj izostanak prouzrokovao razdor (rascjep) medju njima." Pa ga Hafsa nije ostavila na miru sve dok najzad na njezin nagovor nije otišao. Pošto se narod razjedini, uzeo je rijec Muavija, koje je rekao: "Ukoliko jos neko zeli reci jos nesto u vezi halifata, neka nam to kaže i neka se ne krije, jer smo zaista mi preci za halifat, od njega i od njegovoga oca (tj. od Abdullaha i od Umera, njegovoga oca)." Nato je Habib, sin Mesleme rekao ibn Omeru: "Pa zasto nisi odgovorio Muawiyi." Abdullah ibn Omer je rekao: "Pa driješio sam svoju odjecu kojom sam bio omotao ledja i golijeni dok sam sjedio i pomislio sam da kazem: "Onaj koji je ratovao protiv tebe i tvoga oca za Islam je preci da bude kalifa od tebe, ali sam se uplasio da bi moje rijeci podvojile narod i izazvale prlivanje krvi, a i moje rijeci bi mogle da se shvate drugacije a ne kao odgovor (tako da sam sutio). Pa sam se sjetio onoga što je pripravio Allah u rajskim vrtovima za one koji se strpe i koji opraštaju uvrede i izazivanja." Habib je rekao: "Ucinio si ono sta je trebalo da bi se sacuvao i bio siguran"
Sahih Buhari dio 5, knjiga 59, hadis 434

Iz ove predaje vidimo:
1. Muawiya je proklamirao da posjeduje najvece pravo od svih drugih na halifat.
2. Ibn Omer se nije slagao sa takvom Muawiynom tvrdnjom i pozeleo je da to otvoreno kaze pred narodom
3. Ibn Omer bira da to neucini govoreci: ali sam se uplasio da bi moje rijeci podvojile narod i izazvale prlivanje krvi ...
4. Habib komentarise takav postupak Ibn Omera rijecima: "Ucinio si ono sta je trebalo da bi se sacuvao i bio siguran"

Ibn Omerova zelja da sprijeci krvoprolice i Habibove rijeci da je on ucinio ono sto je bilo najbolje da bi zastitio samog sebe, su jasni dokazi da je Ibn Omer upotrebljavao Taqiyu. Dali bi Minhaj al-Nasibi to opet nazvali "proracunatim obmanjivanjem" od strane ovog ashaba ili bi to nazvali praktikovanjem Taqiye da bi se spasio vlastiti zivot kao i zivot drugih. Kakva li bi njihova fetva bila u vezi ovog?


Ebu-Hurejrino praktikovanje Taqiye

Buharija u svojoj zbirci hadisa biljezi da je Ebu Hurejre rekao:
"Zapamtio sam od Allahovog Poslanika, sallalahu alejhi ve selem, dvije posude (vrste) znanja.
Jednu od njih sam prosuo (saopcio), a drugu da sam prosuo (objavio) ovaj moj grkljen bi bio prerezan.

Sahih Buharije na bosanskom; tom 1, str 135, hadis 120
(slika tog Buharijnog hadisa)


Na donjem dijelu te stranice (u fusnosti br.3) nam se objasnjava zasto Ebu Hurejra nije saopcio i tu drugu posudu znanja koju je zapamtio od poslanika (s), pa se kaze:
"On je javno izlagao hadise koji se odnose na obredoslovlje i serijatskopravno poslovanje, dok hadise vezane sadrzajem za drustveno politicku situaciju i samovolju rukovodioca nije kazivao iz straha zbog licne sigurnosti"

Vidimo da iz straha za licnu sigurnost Ebu Hurejre nije zelio muslimanima prenijeti pojedine stvari koje je cuo od poslanika (s), pa i ako je Ebu Hurejre od vremena svojeg prihvatanja islama, tj od 7 godine nakon hidzre pa sve do svoje smrti zivio na muslimanskoj teritoriji i pod vlascu muslimana.
Ebu Hurejre osjeca strah od muslimanskog a ne od kafirskog vladara, pa to sto je cuo od naseg poslanika (s), krije upravo od muslimana.

Ovakvo Ebu Hurejrino ponasanje je za sljedbenike ashaba jos jedan dokaz da je u islamu dozvoljeno primjenjivati Taqiyu


Hanefijska fetwa da se u vrijeme opasnosti moze cak i (neuzubillah) opsovati rasulullah (s)

Ovdje bi trebalo istaknuti da po Deobandi (Hanefi) sopstvenoj aqeedi je dozvoljeno da se u vrijeme opasnosti moze i opsovati poslanik (s). Citiramo text iz "Usul al Shashi", dio "al Dheema" str 114, a koji se inace nalazi u nastavnom programu Deobandi (medresa) skola:
"U slucaju lisavanja slobode, moze se opsovati i poslanik (sws) ako bi se time sacuvao zivot ili imovina muslimana. Pojedinac moze izraziti i svoje nevjerovanje u Allaha (pod uslovom da u svojem srcu to nemisli), dok onaj koji to cini bez Taqiye je kafir."

Istaknut cemo takodje i rijeci alima ehlul sunne Abu Shakoor-a u al Tamheed, dio 1, str 18-19 gdje kaze:
"Kufr je najgori cin, medjutim onaj koji je pod prijetnjom moze upotrebljavati Taqiyu i izjaviti svoje nevjerovanje u Allaha. To je dozvoljeno usljed takvih okolnosti, i takva osoba koja usljed takvih okolnosti izrazi svoje nevjerovanje u Allaha se nemoze smatrati kafirom, i po sherijatu se smatra da se upotreba Taqiye tada moze smatrati pozeljnim cinom".


Zašto je vecina sutjela kada je imam 'Alija (as) proklinjat?

Allamah Anwar Shah Kashmiri u svojoj knjizi "Fayz ul Bari" str 359 osvjetljava sljedeci dogadjaj:
"Sunnet je da se Bajramski namaz klanja prije hutbe, ali ga je Merwan premjestio nakon hutbe, zato sto kada bi u hutbi nastupilo vrijeme proklinjanja Alija, narod bi ustajao i napustao hutbu".

Iz istorije znamo da su pojedinci protestovali protiv tih promjena, jedan od njih je i Abu said al Khudri koji je svoje protivljenje otvoreno izrazavao. To je bilo u vrijeme dok su mnogi ashabi o tome cutali. Bez sumnje da su oni bili potpuno svjesni da je sunnet bio izmijenjen. Zasto su onda ashabi o svemu tome cutali. Dali bi nam Minhaj al Nasibi mogli reci u vrijeme kada se proklinjao pravovjerni halifa Alija (as) sa dzamijskih minbera (ukljucujuci i poslanikovu sws dzamiju u Medini) za vrijeme klanjanja Bajram namaza, tj kada je muslimanska drzava napravila od imama Alije (as) predmet za blacenje, zasto je tada cutala vecina ashaba. Njihovo cutanje moze biti samo iz dva razloga:

Prvi:
Vecina (koja obuhvata ashabe i tabayeene) su smatrali proklinjanje imama Alija (as) kao pohvalno dijelo. U ovom slucaju pitamo Minhajj dali bi da im se prikljuci u takvom cinu

Drugi:

Pred licem Banu Ummayadskih tirana su ove osobe cutale, znajuci da bi javno protivljenje moglo ugroziti njihove zivote. Usljed toga oni nisu imali nikoji drugi izbor osim da praktikuju Taqiyu i da cute.
Jasno je da je ovaj njihov razlog puno realniji, pa cak i za Minhaj al Nasibije razlog je prihvatljiviji, ako nista drugo onda iz razloga jer se njime ne snizava polozaj ashaba i ostalih muslimana tog vremena

Sunni alim Omer bin Bahr Jahiz prihvacajuci ovakav razlog u knjizi "al Bayan wa'l Tabayeen" str 29, pise:
"Oni su ljudi koji su spustili svoje poglede usljed straha za drugi svijet. U vremenu u kojem su zivjeli, za njih je postojavala opasnost koja je prozurokovala njihovo rasijavanje kao i dijeljenje. Neki od njih su zivleli u strahu, neki su se cekajuci molili Bogu. Oni su bili zalostan narod, skroz zaglibio u Taqiyi."

Imami Ehlul Bejta su smatrani prijetnjom vodjama tog vremena. oni su bili svjesni potrebe shirenja pravog islamskog ucenja, stoga je bilo vazno da zastite svoje zivote, kao i zivote svojih sljedbenika, pa su zato i odlucili da primjenjuju Taqiyu, kao nuzno reagovanje na teskoce vremena u kojem su zivjeli


Ulema ehlul sunne vjeruje u zakonitost Taqiye

Interesantno je vidjeti da Nasibije zabranjuju upotrebu Taqiye, dok je po njihovoj sopstvenoj aqidi u slucajevima kada je nuzda, laganje ne samo da je dozvoljeno, vec je obavezno.
Imam Nawawi pise:
Svi ucenjaci se slazu da se u slucaju da neki okrutan covjek zeli ubiti neku osobu koja se krije, ili ukoliko zeli nepravedno uzeti neciju imovinu, i pita u vezi informacija u vezi tog, onda je obaveza za svakog koji nesto zna u vezi toga da to spreci i da laze u vezi toga. To nije radi samog laganja, vec je to obaveza radi zasticivanja onog koji je slab od onog koji je okrutan.
* Sharh Muslim Nawawi, dio 2, str 106-266, Izdavac Luknow

Zahvaljujuci ovakvom razmisljanju, neki alimi ehlul sune su otvoreno prihvatlili logiku upotrebljavanja Taqiye

U al-Nasa'ih al-Kaafiyah str 109, (Bombaysko izdanje), alim ehlul sunne, Muhamed bin Aqeel Shaafi pise:
Ja kazem da nasi alimi prihvataju cinjenicu da je laganje dozvoljeno kada je to nudza, i to je ono sto je Taqiya. Medjutim ukoliko mi to imenujemo Taqiyom vecina nasih alima se bune, jer shije upotrebljavaju taj naziv. Zato je i razlika oko toga izmedju shija i sunnija samo u razlicitoj upotrebi rijeci.

Shaykh Ahmed Fehmi Mesri je u "Hashia Al mihal-wa-an-nahal", dio 1, str 195, Izdavac Kairo, napisao:
"Taqiya je dozvoljena u vrijeme straha, a Tabbari je rekao da su ashabi rekli da je Taqiya dozvoljena i u vrijeme nuzde, ili jos pravilnije, ona moze biti koriscena i u slucajevima pravljenja preduslova za jedinstvo. Sve predaje koje posjedujemo govore u prilog tome."


Khawariji su jedina grupa koja odbacuje Taqiyu

Minhaj zeli definirati Taqiyyu kao "proracunato obmanjivanje", odbacujuci je tako kao cin licemjerstva, a sto nam opet ukazuje i otkriva cinjenicu o Nasibijskom "pravom" i izvornom vjerovanju. Ta cinjenica je da u islamu sve grupe osim Khawarija prihvataju Taqiyu kao zakonito priznatu praksu.

Alim ehlul sunne, ibn Asakir razmatrajuci vjerovanje Khawarija u Tadheeb dio 4, str 147, o zivotu Hasana bin Faruka pise:
"cetvrta karakteristika Khawarija je da oni smatraju dozvoljenim ubijanje zena i djece njihovih neprijatelja ... sesta karakteristika je da se Khawariji (usmeno) izrazavaju, odbacujuci Taqiyu kao nezakonito djelo."

Mir Shareef u Sharh Muwaffaq, str 757, izlazuci vjerovanja Khawarija kaze:
"Khawariji smatraju odobravanje i upotrebljavanje Taqiye cinom harama, kao i smatraju dozvoljenim da ubiju one koji im se suprostavljaju."

Slicno tome Abdul Kareem Shahrastani u njegovom poznatom djelu al Minhaj wa al Nahal dio 1, str 122, predstavljajuci ucenje Kawarija kaze:
"Sesta karakteristika Khawarija je da oni smatraju Taqiyu nezakonitim cinom."

Zelimo naglasiti da kako shije tako i sunnije vjeruju u dozvoljenost upotrebe Taqiye, i da jedina grupa koja to smatra "proracunatim obmanjivanjem" su Khawariji i Nasibije poput Minhaj al-sunna, koji smatraju prolijevanje krvi njihovih protivnika kao cinom za koji ce biti nagradjeni.



Fitna Takfirenja


Osim da pogresno predstavljaju i tumace shijsko vjerovanje, Minhaj Nasibije svoju fitnu upotpunjuju predstavljanjem fetwi sunni uleme o shijama.
www.ahya.org:
Sta je sve rekla sunni ulema, kako u proslosti tako i sadasnjosti, o shi'ama (Rafidijama)?

1) Imam Ash-Shafi'i: U vezi shi'a je jedne prilike imam Shafi'i rekao: "Od svih heretika koji su poznati po lazima, nisam vidio takve kao Rafidie, shi'e." Jedne druge prilike je rekao: "Kazujte znanje od svakog kojeg ste sreli, osim od rafidia, jer oni izmisle hadis, i onda ga usvoje kao dio svojeg vjerovanja. (Minhaj as-Sunnah an-Nabawiyyah)
(Neke shije u vrijeme imama Zeyd ibn Alija su trazili od njega da se ogradi (tabarra) da nema nista, sa onim koji se nisu slagali da Ali' ima pravo biti imam. Kada je Zeyd to odbio, oni ga odbacise, i od tada postase poznati kao rafidije ili odbacivaci. Oni koji su nastavli da prate imama Zeyda su poznati kao Zeydije, i oni se vrlo malo razlikuju od Islamske vecine. Rafidije su se razvile u razne imamijske sekte, od kojih je najveca Ithna 'Asheri

2) Imam Ebu Hanifa: Prenosi se da je imam Ebu Hanifa cesto ponajvljao svoje tvrdjenje u vezi shi'a: Ko god sumnja da su oni nevjernici, sam postaje nevjernik"

3) Imam Malik: Kad je bio upitan u vezi shi'a Rafidija, imam Malik je rekao: Ne razgovarajte sa njim, niti kazujte od njih, jer su sigurno oni lazovi. Jednom prilikom neko od ucenika imam Malika je pomenuo da shi'e proklinju ashabe. Imam Malik je proucio ajet: "Muhamed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni medu sobom; da bi On s vjernicima najedio nevjernike. (Kur'an 48:29). Onda je rekao, ko god da se jedi (naljuti) kada se ashabi pomenu, je kao onaj oko koga ovaj ajet govori" (Tafseer al-Qurtubi)

4) Abu Zur'ah ar-Razi: O doktrini shi'a Rafidija da proklinju ashabe on je rekao: Ako vidis nekog da umanjuje vrijednosti poslanikovih (s) ashaba znadi da je taj nevjernik. Zato jer je poslanik (s) bio na istini, to sto nam je donio bila je istina, i sve sto nam je prenio je bilo preko ashaba. To sto ti nevjernici zele da ucine je da bace sumnju na vjerodostojnost na te prenosioce, a da bi tako upropastili Qur'an i sunnet. Zato su nevjernici ti koji najvise zasluzuju da budu prokleti.

5) Ibn Hazm al-Andalusi: Za vrijeme perioda Muslimanske vlasti u Spaniji, imam Abu Muhamed ibn Hazm bi cesto diskutovao sa katolickim svjestenicima u vezi religioznih textova. On bi im evidentirao iskrivljenosti Biblijskih textova kao i gubitak izvornih rukopisa. Kada bi oni odgovarali da shi'je tvrde da je Qur'an iskrivljen i izmijenjen, on bi ih izvijestio da je tvrdnja shija neprihvatljiva zato jer shije nisu bili muslimani.

6) Imam al-Alusi: On je proglasio shi'e Rafidije nevjernicima zbog njihog klevecenja ashaba. Njegovo misljenje je bilo zasnovano na stavu imama Malika i druge uleme. U odnosu na njihovu tvrdnju da su oni sljedbenici Ehlul Bejta (poslanikove swa familije) Al Alusi kaze: Ne, oni su ustvari sljedbenici djavola, i Ehlul bejt je neduzan od njih.

7) Muhammad Rasheed Rida: Ovaj alim je bio medju one koji su radili na priblizavanju odnosa medju shi'ama i sunniama, a oni se zauzvrat pretvarahu da tome teze, zbog svoje koristi. Pa tako negdje u sred svojih pokusaja, oni ga na iznenadjenje prisutnih napadose sa navodima iz njihovih knjiga koje blate islam. On je na to odgovorio knjigom koju je nazvao As-sunnah wa As-shi'a, i u kojoj on iznosi njihovu laznu doktrinu i idolopoklonicke obicaje

8) Dr. Hilali: Nakon sto je nekoliko godina zivio uz shi'e, poznati Marokanski alim dr Hilali je napisao knjigu o njima u kojoj ih proglasava nevjernicima

9) Abul-A'la Maududi: Ovaj veliki Pakistanski alim je u uvodu knjige "Ar-Riddah bain al-Ams wa al-Yaum". u njemu on pise u vezi imamija Dzaferi Shi'a "uprkos njihovom moderenom pogledu (u odnosu na ostale shi'a grupe) oni plivaju u nevjerstvu poput krvnih celija u krvi, ili poput riba u vodi"

10) Medju alimima danasnjice koji imaju slican stav su: Sheikh Abdul 'Aziz Ibn Baz, Sheikh Nassiraddin Al-Albani, Allama Ash-Shanqiti, Sheikh An-Nashashibi, Imam Ahmad Ameen i Dr. Rashaad Salim.



Misljenje jedne grupe o drugoj nemoze biti validan dokaz

U odnosu na nas, oni su skola drugacijeg misljenja, pa je jasno razmisljajuci logicno da na ovaj nacin oni pokusavaju blatiti one koji nedijele njihovo vjerovanje. Da dodamo i da su oni koji su se ovako izjasnili cesto to cinili vodeci se sopstvenim Nasibi ucenjem (nekad prikrivenog, a nekad otvorenog), zavedeni propagandom prema shi'jama

Ironicno je da ti navodni alimi, i pored toga sto se izmedju sebe razilaze, u pogledu prema shijama imaju istovjetne poglede. Mi ne priznajemo njihova misljenja i fetwe, jer takvu fetvu i misljenje bi mogao dati samo jedan nepristrasan sudac koji bi uzeo u obzir dokaze obije strane. To bi bio ispravan nacin donosenja misljenja, ali takav nacin Nasibijama neodgovara

Prikupljajuci misljenja i fetwe ovih alima na ovakav nacin Minhadj sopstvene argumente stavlja pod znakom pitanja bacajuci sumnju na njih, pogotovu kada se shvati da se ispravnost misljenja jedne grupe o drugoj grupi nemoze smatrati dokazom

Deobandi alim Maulana Zafar Ahmad Uthmani pisuci o Jauzjanievom komentaru u Kawaid fi Ulum il Hadith, str 400:
Vidio sam da je Jauzjani jedan Nasibija koji je mrzio Alija, oni koji su se suprostavlili Osmanu su shije, mi bi se trebali sprijateljiti sa njima, zato misljenje alima jedne skole misljenja prema drugome nikad nemoze biti vazecim dokazom

Nastavicemo sa razmatranjem fetvi gore pomenutih alima

Fetwa imama Malika
www.ahya.org:
Jednom prilikom neko od ucenika imam Malika je pomenuo da shi'e proklinju ashabe. Imam Malik je proucio ajet: "Muhamed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni medu sobom; da bi On s vjernicima najedio nevjernike. (Kur'an 48:29). Onda je rekao, ko god da se jedi (naljuti) kada se ashabi pomenu, je kao onaj oko koga ovaj ajet govori" (Tafseer al-Qurtubi)

Ranije smo govorili o fetwama u vezi mrznje prema ashabima, a da sada analiziramo malo stav i shvatanje imama Malika u vezi toga.

Tradicionalni alim Malijskog mesheba Qadi Iyad u "Tartheeb ul Madharik wa Takreeb al Masalik" dio 2, str 45-46, kaze govoreci o Malikovom vjerovanju:
Jedanput je jedan Alawi-ja upitao Malika: 'Ko je je bio najbolji nakon poslanika (s)? Malik odgovori Ebu Bekr. On onda opet upita: "A nakon njega". Malik odgovori Omer. Alawi je onda upitao: "A nakon njega". Malik je odgovorio "Osman koji bjese zrtvovan".

Malikov ucenik Mashab je upitao Malika ko je bio najbolji nakon poslanika? On je odgovorio Ebu Bekr. Onda ga je neko upitao, 'A nakon njega". Malik odgovori "Omer". A nakon njega? Malik odgovori "Osman". Nato neko upita: "A nakon njega" Malik odgovori: "Narod se podijelio oko toga", a ovo su oni koji su bili voljeni od poslanika (s), Ebu Bekr je bio odredjen za imama u namazu od poslanika (s), Omer je imenovan od Ebu Bekra, a Omer je odredio shuru od 6 ljudi i oni izabrase Osmana, a nakon toga se narod razisao u misljenju. U drugoj predaji Malik tvrdi da koji god je zelio Kalifat ('Ali) taj nije mogao biti bolji od onog ko ga nije zelio (Abu Bekr).


Poznati sunni alim Abu Zehra komentarisuci gornju predaju kaze:
"Iz gornje predaje mozemo vidjeti da je Malik podrzavao Muawiyu kao i Benu Ummayde .... Ukoliko razmotrimo razloge za ovakav stav imama Malika, a zbog njegovih komentara prema "Macu Islama", poslanikovog (s) brata i zeta 'Alije, a od kojeg potice poslanikovo (s) potomstvo, mozemo vidjeti da je njegov stav prozet ucenjem Benu Ummayda, cak i ako on nije voljeo njihov postupak kada nisu ukazali postovanje prema Aliju koje je zasluzivao"
Malik Hayath au Asra str 85

Abu Zahra na strani 59 kaze:
Neki strucnjaci su naglasili da imam Malik nije prihvatio puno hadisa od Alija i ibn Abbasa zbog njegovog pro Umayadskog stava, i u zakljucku ove diskusije, Malik je pripadao grupi koja niti se opredjeljivala politicki, niti je podrzavao revoluciju, nikada nisu govorili o radu Halifi svojeg vremena, i dobijali su platu od drzave. Malikov stav se povezuje uz Benu Ummayde, takav pro Benu Ummayadski stav je cinio da on nikad nije digao glas protiv Banu Ummayda, njegov stav prema Aliji je bio slican stavu Benu Ummayada, on je bio predstavnik Ummayadskog pogleda prema Aliji.

Vidimo da je imam Malik podrzavao Benu Ummayade i da je dijelio njihovo misljenje. On jasno odbija da imenuje Alija kao jednog od pravovjernih halifa, a sve suglasno Ummayadskom shvatanju. Zato je i razumljivo da se jedan takav kriticar Alije, zeli suprostaviti i njegovim shijama. Zbog toga njegova fetwa nema legitimnost

Fetwa Ibn Hazm-a
www.ahya.org:
Ibn Hazm al-Andalusi: Za vrijeme perioda Muslimanske vlasti u Spaniji, imam Abu Muhamed ibn Hazm bi cesto diskutovao sa katolickim svjestenicima u vezi religioznih textova. On bi im evidentirao iskrivljenosti Biblijskih textova kao i gubitak izvornih rukopisa. Kada bi oni odgovarali da shi'je tvrde da je Qur'an iskrivljen i izmijenjen, on bi ih izvijestio da je tvrdnja shija neprihvatljiva zato jer shije nisu bili muslimani.

Kljuc za odgovor u vezi ove fetwe lezi u Minhajj al Nasibiskim sasvim sopstvenoj tvrdnji da je Ibn Hazm bio imam "za vrijeme perioda Muslimanske vlasti u Spaniji". Muslimanska vlast u to vrijeme je bila vlast Banu Ummayada, koji su bili ljuti neprijatelji imama Alija (as).

U vezi toga citiracemo rijeci Allamah Shibli Numani al Hanefi-ja:
Hadisi su najpre poceli da se sabiraju u knjige za vrijeme Ummayada, koji su za oko 90 godina svoje vlasti koja se prostirala od rijeke Ind u Indiji, preko Male Azije do Spanije, vrijedjali Fatimine i Alijeve potomke sasvim otvoreno, proklinjajuci ih dzumom sa dzamijskih mimbera. Stotine predaja su tada izmisljene da bi se velicao Amir Muawiya
citat iz Siratun Nabi, dio 1, str 60

Ibn Hazm je bio imam u Spaniji u to vrijeme. Nema sumnje da je halifa Omer bin Abdul Aziz ukinuo taj obicaj proklinjanja imama Alije (as), zato pitamo, kakva je bila vjerovatnoca da se odjednom izmijene pogledi tri generacije (alima i naroda) koje su kroz proklinjanje imama Alija (as) ucene da budu protiv njega. Dali se takvo anti Alijevsko raspolozenje moze samo tako brzo izmijeniti. Jasno je da nemoze, posebno kada su od drzave placeni imami nastavili da promovisu legitimnost Muawiyinu vlast (i ono sto je on uradio), zato je i prirodno da su i dalje osudjivali one koji su se protivili Muawiyi. Poput svojeg Nasibi-Umayadskog halife i Ibn Hazm se postavlja u istom anti-Ali safu.

Citiracemo rijeci Dahabi-ja koje on navodi u Tadhkirath ul Huffaz dio 3, str 1152:
Ibn Hazm Umawi je bio omrznut od pojedinaca jer je bio pristalica halifa iz Banu Ummayya, kako onih proslih, tako i ovih sadasnjih. On smatrase da je njihov imamat (vodjenje) bilo ispravno, a sto sve skupa cini da ga mozemo smatrati Nasibijom

Ibn Hazm je autor Al Fasl fi Mihal Al Nihal u kojem on tvrdi da se Alijev imamat nikada nemoze logicki dokazati iz Kur'ana, hadisa ili iz idzme. Ovo joj vise ukazuje na njegovo Nasibijsko vjerovanje, na njegovu podrsku Nasibijama Banu Ummayada. Njegovo fanaticno Nasibi vjerovanje cini ovu fetwu neprihvatljivom

Fetwa Selefi-Nasibija
www.ahya.org:
7) Muhammad Rasheed Rida: Ovaj alim je bio medju one koji su radili na priblizavanju odnosa medju shi'ama i sunniama, a oni se zauzvrat pretvarahu da tome teze, zbog svoje koristi. Pa tako negdje u sred svojih pokusaja, oni ga na iznenadjenje prisutnih napadose sa navodima iz njihovih knjiga koje blate islam. On je na to odgovorio knjigom koju je nazvao As-sunnah wa As-shi'a, i u kojoj on iznosi njihovu laznu doktrinu i idolopoklonicke obicaje

8) Dr. Hilali: Nakon sto je nekoliko godina zivio uz shi'e, poznati Marokanski alim dr Hilali je napisao knjigu o njima u kojoj ih proglasava nevjernicima

10) Medju alimima danasnjice koji imaju slican stav su: Sheikh Abdul 'Aziz Ibn Baz, Sheikh Nassiraddin Al-Albani, Allama Ash-Shanqiti, Sheikh An-Nashashibi, Imam Ahmad Ameen och Dr. Rashaad Salim

I letimican pogled na ovu grupu nam odaje da su oni pristalice kulta poznatog kao Selafije, a koji suprotno ostalim Sunnitima odbacuju Tawassul, posjecivanje poslanikovog mezara isl. Kljucna licnost koja povezuje ove Nasibije je Ibn Teymiye koji je njihov imam, i kojeg proglasavaju za "Shejhul Islam", pa je i njihovo Nasibi vjerovanje u skladu da njegovim ucenjem.
Pogledajmo sada sta su alimi ehlul sunne rekli o ovom Nasibi imamu


Stav ehlul sunne o Ibn Taymiyyi

Deobandi alim Anwar Shah Kashmiree u knjizi Anwar al Bari, dio 6, str 220-221 kaze:
"Tahavijevo prihvatanje hadisa "Radd ai Shams" je ispravno, i Ibn Teymina reakcija prema Tahaviji ukazuje da on ima Havaridzske poglede
(Nasa zabjeleska: Radd ai Shams je hadis po kojem je imam Ali (as) svojim prstom povratio zalazak sunca)

Shah Abdul Aziz u Fatwa Azizi, dio 2, str 79, pise:
"Pisanje Ibn Teymije u njegovoj knjizi Minhajj je u nekim stvarima toliko grozno, posebno njegovi stavovi prema Ehlul Bejtu gdje on pokusava da negira njihov znacaj kao i njegova zabrana posjecivanja poslanikovog (s) mezara, a sto je u suprotnosti sa alimima pa se zbog toga njegovo ucenje i odbacuje od sufija. Prema shvatanju ehlul-sunne njegovo pisanje je za osudu, i kao takvo se nemoze smatrati dijelom ehlul sunne"


Takfir izrecen prema Ibn Taymiyi

Za Nasibi-Selefije cemo napomenuti da je 40 alima ehlul-sunne smatralo kafirom njihovog voljenog Ibn Tejmiyu, od kojih su neki vodeci alimi cetiri sunni mesheba, poput:
    1. Muhammad bin Ibrahim Shaafi
    2. Muhammad bin Abu Bakr Maliki
    3. Muhammad bin Abu Bakr Jareer Ansari Hanafi
    4. Abdullah bin Umar Muqaddis Hanbali
"Ovih 40 alima je proglasilo Ibn Teymiyu kafirom. U Siriji su proglasili u vezi onih koji dijele misljenje Ibn Teymiye da je dozvoljeno uzeti njihovu krv kao i njihovu imovinu."
Ova fetwa i njen text se moze naci u al Nabras Sharh al Aqaid str 114, fusnota br 4 (stampano u Meerath, India), kao i u Sharh Aqaid Jalali str 80 (stampano u Afganistanu). Ad Dhur ra al Kamina, od Ibn Hajr Asqalani, dio 1, str 147 (Dakkan).

U dodatku ovom, mozemo procitati da je i Shaykh Zaynudeen bin Rajab Hanbali usljed Ibn Teymiynog pogresnog ucenja proglasio Ibn Teymiyu kafirom
Preuzeto iz Anwar al Bari dio 11, str 190

U nastavku citiramo iz Anwar al Bari dio 11, str 119:
"18 Egipcana je proglasilo Ibn Teymiju kafirom, ukljucujuci Qadi Taqiudeen Muhamed bin Abu Bekr Akhi Maliki. To su ucinili na osnovu cinjenica iz njegovog ucenja, zabrane hadza u Medini naredbom da posjetioci tom prilikom moraju pokazati svoje nepostovanje prema poslaniku (s), pa je zbog toga za ovakav kufr kazna ubijanje.

Shaykh Alaudeen Bukhari al Hanefi:
Nakon analize fetwi Ibn Teymiye kazemo: "Svako onaj koji smatra Ibn Teymiyu za "Sheyhul Islam" je kafir.
Takdhirathul Huffaz str 316, (Damask); Anwar al Bari dio 11, str 192 (Multan)

Selefijski Nasibi alimi - sljedbenici Ibn Teymije, koji po rijecima alima ehlul-sunne nepostuju poslanika (s), se u ovim citatima proglasavaju kafirima ukoliko prihvataju njegovo ucenje ili ukoliko ga ga nazivaju "Shejhul Islam"

Zbog svega ovog oni nemaju nikakva prava da nas blate, niti se njihove fetwe mogu smatrati valjanim, pogotovu nakon ovakvih rijeci po kojima ih ulema ehlul-sunne smatra kafirima


Fetwe tri imama Fiqha
www.ahya.org:
1) Imam Ash-Shafi'i: U vezi shi'a je jedne prilike imam Shafi'i rekao: "Od svih heretika koji su poznati po lazima, nisam vidio takve kao Rafidie, shi'e." Jedne druge prilike je rekao: "Kazujte znanje od svakog kojeg ste sreli, osim od rafidia, jer oni izmisle hadis, i onda ga usvoje kao dio svojeg vjerovanja. (Minhaj as-Sunnah an-Nabawiyyah)
(Neke shije u vrijeme imama Zeyd ibn Alija su trazili od njega da se ogradi (tabarra) da nema nista, sa onim koji se nisu slagali da Ali' ima pravo biti imam. Kada je Zeyd to odbio, oni ga odbacise, i od tada postase poznati kao rafidije ili odbacivaci. Oni koji su nastavli da prate imama Zeyda su poznati kao Zeydije, i oni se vrlo malo razlikuju od Islamske vecine. Rafidije su se razvile u razne imamijske sekte, od kojih je najveca Ithna 'Asheri

2) Imam Ebu Hanifa: Prenosi se da je imam Ebu Hanifa cesto ponajvljao svoje tvrdjenje u vezi shi'a: Ko god sumnja da su oni nevjernici, sam postaje nevjernik"

3) Imam Malik: Kad je bio upitan u vezi shi'a Rafidija, imam Malik je rekao: Ne razgovarajte sa njim, niti kazujte od njih, jer su sigurno oni lazovi.

Prije svega zelimo naznaciti da nam Nasibija Ibn Teymiya u svom Minhajj al Sunnah izlaze ove tri fetve. Medjutim on nekaze odakle je preuzeo ove tri fetwe, pa tako imamo jedino njegovu rijec da su ove tri fetwe od ova tri alima, pa se zbog toga ovakvo Nasibijsko svjedocenje ne prihvaca.

Takodje zelimo poruciti sljedbenicima Minhajja kao i sljedbenicima grupe Hanefijskih extremista - Deobandija da razmisle o svim ovim cinjenicama, pa ukoliko zaista zele da njihove fetwe prema shijama budu prihvacene, da onda prihvate i fetwe koje su drugi izrekli prema njima samima.

Ukoliko bi se prihvatile sve fetwe kojima su oni jedne druge proglasavali kafirima, tada niti jedan pripadnik cetiri sunni mesheba nebi bio postedjen tekfirenja. U nastavku citiramo nekoliko primjera


Shaykh Abdul Qadir Jilani smatra da ce Abu Hanifa i njegovi sljedbenici biti u dzehenemu

Raspravljajuci koje ce grupe biti u dzehenemu alim Shafiskog meheba Shaykh Abdul Qadir Jilani pise u Ghaneeyuth al Talibeen str 62-63 (stampano u Egiptu):
Postoji 12 grupa Marijja i to su Jahimiyye, Saleheeye, Shamneeye, Yunuseeye, Yuhnaaniye, Bukharie, Gilanie, Shahbibeeye, Hanafeeye, Mahzeeye, Muriseeye, Kharameeye. Svi oni su Marijjije koje vjeruju da ukoliko osoba prouci shehadu, bez obzira koliko da ucini grijeha nakon toga ce opet otici u dzenet, jer iman povezuju sa srcem a ne sa djelima. Praktikovanje je po njima dio Sherijata, dok iman ostaje isti. Ljudi nemogu otrgnuti drugima iman. Iman poslanika, meleka i ostalih ljudi je isti, iman se nepovecava niti smanjuje, niti se umanjuje rijecima koje se kazu, cak i ukoliko osoba prestane da praktikuje ona ostaje musliman. Iman Numan bin Thabit tvrdi "iman se sastoji od prihvatanje Allaha, njegovog poslanika (s) kao i Meleka"

A ovakva je aqida imam Abu Hanife jer on kaze:
"Izgovaranje (shehade) jezikom i prihvatanje toga svojim srcem je iman. Iman se niti smanjuje niti uvecava, kako god ga poredili sa stanovnicima neba, ili onih na zemlji, iman svih muslimana je isti"

Komentirajuci takvo vjerovanje Mullah 'Ali Qari u Sharh Fikh Akbar str 101-105 kaze:
"Pod stanovnicima neba se misli na Meleke i druge stanovnike nebesa, dok se stanovnicima zemlje misli na poslanika, posebno dobre ljude, kao i sve muslimane, koje god bilo dobre ili lose, iman svih njih je isti, i niti se uvecava niti smanjuje. Ukoliko nas Deobandi Nasibije i dalje zele tekfiriti, preporucujemo im da se najpre pozabave ovom fetwom, pa da tek nakon toga razgovaraju sa nama.

Tragajuci za odgovorom na tvrdnje Minhaj al Sunne da su shi'ie kafiri, nama postaje zanimljivo ovo istrazivanje, jer u stvari dolazimo do zapanjujucih cinjenica


Hanefije, Shafije, Hanbelije i Malikije su nazivali jedne drugim kafirima

Hanefijski alim sedmog vijeka Sharafudeen Isa Abi Bakr koji je napisao Sharh Imam Hasan Shubaniz "Al Jami al Kabeer". On se poziva na pisanje Baghdadija, koji je u pocetku bio Shafija ali kasnije presao u Hanefije, pa su ga upitali u vezi toga:
"Kada je tvoja cijela familija Shafije, zasto si ti presao u Hanefije. Zar ti nije milo da oni nasuprot tebe i dalje ostaju muslimani".
al Fawaid al Bahya, str 62

Ukoliko bi se prihvatio ovakav stav, to bi onda znacilo da su svi Hanefije kafiri

Qadhi Muhammad bin Musa Hanefi pisuci o Safijama kaze:
"Da imam moc da to ucnim, naredio bih da Shafije placaju Jaziyu"
(preuzeto iz Meezan al Itidal dio 4, str 52)

Jaziya je porez koji su placali nemuslimani, tako je ovim rijecima ovaj alim smjestio imama Shafiju i njegove sljedbenike medju kafire.

Treba napomenuti i fetwu koju je izdao a po kojoj je zeni Hanefi mesheba zabranjeno da se uda za covjeka Shafijskog mesheba, dok je smatrao dozvoljenim da covjek Hanefi mesheba moze ozeniti zenu Shafi mesheba.
preuzeto iz Bhazazeeya al Hindy, dio 4, str 112, stampano u Quetta-Pakistan

Ovaj alim ovakvim odlukama oko zenidbe Hanefija sa Shafijama izjednacava Shafije sa ehlul-kitablijama

Godine 714 su razlike medju Hanbelijama i Shafijama bile tolike da je Ibn Khatir u al Bidayah, dio 14, str 75-76 napisao:
Ove je godine fitna izmedju Shafija i Hanbelija toliko narasla, da je spor predat Halifi koji pregovarase o rjesenju".

Ibn Khatir takodje u Bidayah, dio 11, str 162 prenosi:
Hanbelije iz Muhro su zapalile Shafijsku dzamiju, a sto je prouzrokovalo da je u Nishapuru puno ljudi poginulo. Hanefije i Shafije su imali prepirku koja je rezultirala da su Medresa i trznica zapaljene, mnoge Shafije su tada izgubile zivote, a oni su se nakon pet dana zbog toga osvjetili.

U Meerath al Janaan, dio 3, str 307 mozemo procitati:
"Stavovi Ibn Taymiyye su prouzrokovali da se puno naroda usprotivilo Hanbelijama koji su proglasili da ukoliko neko pocne slijediti Ibn Teymiyu da ce biti dozvoljeno oduzeti zivot i imovinu tih osoba, jer su oni kafiri i trebaju biti tretirani kao kafiri"

Ibn Khalikaan in Wafay' at thu Ayan dio 1, str 415, kaze:
Imam Shaykh Ali ibne Ali Sayfudeen Ahmadi (umro 631 po Hijri) je bio Hanbelija koji je konvertirao u Shafijski mesheb. Hanbelijska ulema ga je negirala proglasavajuci ga kafirom i zindiqom, kao i da ga je halal ubiti".

Allamah Shaykh Abu Bakr al Mukree al Waiz (umro 476 po Hijri) je bio Shafiskog mesheba koji je u Bagdadskoj pokraini izdao proglas:
"Ko god je Hanbelija - taj je Kafir"
Preuzeto iz Shazraath al Dhahab, dio 3, str 353

Imam Subkee u "Tabaqat au Shaafiya, dio 4, str 234 kaze:
"Shaykh Abu Isaac bin Ibrahim bin Ali bin Yusuf Firozabid (umro 479 po Hijri) je cuveni Shafijski alim koji se protivio Hanbelizmu. On je bio toliko zadrt da je to dovelo do Shafisko-Hanbelijskih konflikata, a usljed cega je mnogo naroda ubijeno"

Subkee u "Tabaqat au Shaafiya, dio 6, str 390 pisuci o zivotu Muhammada bin Abu Mansarda al Faqeeya al Burwee (umro 576 po Hijri) kaze:
"Hanbelje su poslali jednu zenu uvecer sa sa hranom, a otrov je bio smjesten u krompirima. Abu Mensur kao i oni koji su bili sa njim su to pojeli i izgubili na taj nacin svoje zivote."

Najveca fitna u Bagdadu je bila izmedju Shafija i Hanbelija, koja je rezultirala da je mnogo naroda izginulo. Jedan izaslanik je pokusao da intervenise. Jedan Shafijski predstavnik mu je rekao placuci: "Na osnovu cega da pregovaramo, i sa kime? Prijedlog o resenju problema se moze postici tek kada se razlike izmedju dvije grupe savladaju. Ovi ljudi (Hanbelije) nas smatraju kafirima, a mi smatramo da oni koji nas tako smatraju da su ustvari sami kafiri, pa je usljed toga mir izmedju nas nemoguc".
preuzeto iz Tabaqat al Janabal la bin Rajab, dio 1, str 20-21, takodje i Wafay' at thu Ayan, dio 1, str 308

Allamah Ibne Abdideen (umro 1254 po Hijri) pisuci o Hawarijima u 'Radd al Mukhthar, Maaruf Fatalan Shaami" dio 3, str 427, kaze:
"U ovom modernom vremenu Ibn Wahab je došao iz Nadzda i preuzeo kontrolu nad Casnim Gradom. Oni su govorili da su Hanbelije, ali u stvarnosti su smatrali da jedino oni slijede put kojim se moze biti Musliman, kao i da ko god da im se suprostavljao je mushrik, i po njihovom shvatanju smatrali su dozvoljenim da ubijaju ostale sunnite i njihovu ulemu"


Hanefijske Tekfir fetwe spram drugih Hanefija

Najpre da se jos jednom podsjetimo citata i rijeci Hanefijskog Deobandi alima Maududi-a
www.ahya.org:
9) Abul-A'la Maududi: Ovaj veliki Pakistanski alim je u uvodu knjige "Ar-Riddah bain al-Ams wa al-Yaum". u njemu on pise u vezi imamija Dzaferi Shi'a "uprkos njihovom moderenom pogledu (u odnosu na ostale shi'a grupe) oni plivaju u nevjerstvu poput krvnih celija u krvi, ili poput riba u vodi"

Maudoodi je pripadnik Deobandi skole, kao i sljedbenik Hanefijskog mesheba. Iako su na prostorima Indijskog podkontinenta Barelvi i Deobandi dvije skole koje pripadaju Hanefijskom meshebu, one se ipak preziru smatrajuci jedne drugim kafirima

Zia ur Rahman Faruqi, bivsi vodja Sipah-e-Sabah Nasibija u obrazlozenju zabranjivanja tefsira Qurana od Ahmed Raza Barelevi Khan-a u S.Arabiji kaze:
"Znamo da su neki pokusali da skinu zabranu pokusavajuci da prekriju greske u tom textu... Tefsir i prijevod uradjen od Ahmad Raza Khan iz Barelvi sekte i Mufti Naeemudin ne samo da bi trebali da budu zabranjeni u Arapskom svijetu, vec bi ubuduce sljedbenicim Raza Khana trebalo zabraniti dolazak na hadz.
Preuzeto iz Kanz al Iman phur phabandhee kyo? str 3, stampa Ash'aathul Maarif, Faislabad

Takodje Barelvi Hanefije osudjuju Deobandie da su kafiri. Njihov imam Ahmad Reza kaze:
"Gori od murteda su munafici (licemjeri). Gore od sjedenje u drustvu hiljade kafira, je biti sa njima, a posebno sa Wehabijama i Deobandi, koji sebe smatraju sljedbenicima ehlul-sunne, tvrdeci da su Hanefije, Chisti, Naqshibandi, oni obavljaju namaz, poste, citaju musaf, pa i pored toga oni su odbaceni od Allaha (swt) i njegovog poslanika (s), oni su najveca opasnost od svih.
Preuzeto iz Ahkaam ai Šerif, dio 1, str 77 Agra Press

Pisuci o Deobandijima u fetwi Rizvi, Barelevi se kaze:
"Niti im je namaz ispravan, niti je dozvoljeno klanjati sa njima"
Dio 1, str 191 i Ahkaam ai Šerif str 92

U vezi pitanja o misljenju Barelevi-a mozemo procitati u Mulfoozath, dio 1, str 95 (Hasani Barelvi Press):
"Dali se Wehabijska dzamija zaista moze smatrati dzamijom ili ne"?
Odgovor: Ne to je kuca, dzamija kafira. Svako onaj koji negira kufr Khaleela Ahmeda, Rasheed Ahmed Gangohia kao i Ashraf Alija je takodje i sam kafir"


Takodje u Ahkaam ai Šerif dio 1, str 95, Barelvije izdaju sljedecu fetwu:
"Sve sto je zaklato od Wehabija, Deobandija... nemesheblija, Qadiyanija, Chukralwija, ili Naychrija je necisto i haram za jelo, cak ako bi oni izrecitirali Kelime shehade i po 100.000 puta, ili govorili o sebi da su oni pobozni i Bogu zahvalni, oni su opet kafiri"

Deobandi Nasibia Zia ur Rahman Faruqi pisuci pismo kralju Fahdu kaze:
"Trebate znati da je Raza Khan ista osoba koja je osudila vaseg oca sultana Ibn Aziza i njegov rezim koji je uspostavio, proglasavajuci njegovu vladavinu kao vladavinu kufra.
Kanz al Iman phur phabandhee kyo? str 3-4

Kada su oni vec ovakvog stava da ostale Hanefije nemogu prihvatiti kao Muslimane, pitamo se onda kakav znacaj imaju njihove fetwe protiv shi'a?


Osudjivanje Hanefijskog fiqha od strane "povjerljivog" al Albania stavlja Deobandije pred ozbiljnim problemima

Minhaj u zavrsnom poglavlju objelodanjuje fetwe uleme cija imena oni smatraju "povjerljivim" kako bi time ostavili utisak kod obicnog naroda. Potoskoca za Deobandi Hanefije je nastala kada je citirano misljenje jednog od "povjerljivih" - Sheikha Nassiraddin al Albanija. Taj isti "povjerljivi" al-Albani je u svome komentaru u al-Mundhirijevom Mukhtasar Sahih Muslima, trece izdanje (Beirut: al-Muktab al-Islami, 1977, str 548) osudjuje Hanefijski fiqh uporedjujuci ga i izjednacuje sa krscanskim evandjeljima. Napominjemo da su Nasibi Selafije taj dio u kasnijim izdanjima neposteno i misteriozno izbacili

Ove cinjenice stavljaju kako Minhaj tako i Deobandi web stranicu pred ista ozbiljna pitanja, na koja trebaju odgovoriti:
1) Prihvatate li da tvrdnu "povjerljivog" al Albanija da je Hanefijski fiqh poput evandjelja?
2) Ako smatrate al Albanija vjerodostojnim dok izrice tekfir protiv shi'a, dali prihvatate njegovu "povjerljivost" kada napada Hanefijski fiqh?
3) Sljedeci ovu logiku, dali se Minhaj kao i Deobandi sajt mogu sloziti da proglase na svojem sajtu da oni suglasno fetwi "pouzdanog" al Albanija nezele vise pripadati Hanefijskom fiqhu, zbog toga jer je taj fiqh poput evandjelja.
4) Ukoliko ipak izaberu da odbace al Albanijevu tvrdnju, i izaberu da i dalje ostaju biti Hanefije, dali onda oni njega prestaju smatrati povjerljivim?
5) Ukoliko al Albani za njih moze biti povjerljiv jedino kada blati Shije, dali to sto oni rade onda nepretstavlja klasicno licemjerstvo?



Zakljucak


Kao sto se vidi, dokazali smo da ta ulema ima obicaj nazivati ostale kafirima, kao i to da niko ko vjeruje drugacije ne moze izbjeci njihovim tekfir fetwama. Kakav islam je onda to? Najprostija stvar koju neko moze uciniti je da izrekne fetwu. Ta ulema je kroz istoriju, bez sekunde razmisljanja bila spremna izreci tekfir fetwe prema drugima. Ukoliko bi prihvatili fetwe svih tih alima, suocili bi se sa cinjenicom da zbog svih prema kojima su oni izrekli tekfir fetwe onda ne ostaje NIKO vise da je musliman. Zalosno je cinjenica vidjeci te fetwe, da je ta ulema privukla vrlo malo naroda u islam, dok je vecinu muslimana proglasila kafirima.

Te fetwe su podijelile umet, i razorile jezgro muslimanskog jedinstva. Kljuc jedinstva bi bio da se stoji rame uz rame protiv kafira, a ne kao sto to Minhajj Nasibije cine neosnovanim fetwama proglasavajuci druge Muslimane kafirima i ubijajuci ih. Ukoliko bi prihvatili sve njihove fetwe niko onda nebi ostao Musliman. Nadamo se da ce Minhajj shvatiti da jedna osoba moze izdavati fetwe jedino ukoliko je i sama najpre musliman, a kao sto znamo vi Nasibije ste od ostale uleme proglaseni kafirima. Jos cudnije je to da je se oni pozivaju na fetwe onih koje smatraju sunni alimima, dok se oni od tih sunnia ne smataju sunnitima, vec su nazivani Wehabijama, Hawaridjima i Nasibijama. kako oni mogu citirati njihove fetwe, kada ih ti nepriznaju za sunnije? Dali katolicima ima svrhe sto bi citirali odluke protestanata u njihovim parnicama protiv pravoslavne crkve!

Takve fetwe ne znace nista. Zapamtimo da niko ne moze ocrniti neku drugu grupu, kroz vadjenje rijeci iz kontexta, i tako ih predstavljajuci kao necijom aqidom. Medjutim takve metode su odlika sljedbenika Muawiye i Yezida, koji na taj nacin pokusavaju da podriju vjeru istine. Njihove lazi su otkrivene, i mi im predlazemo da istraze svoju sopstvenu aqidu, prije nego sto bi da blate vjerovanje dugih.

www.ehlulbejt.sajt.org
  • Buharija pod lupom - Pazljiviji pogled na ono sta se sve moze naci u Buharijin hadisima
  • Ammar ibn Yasir - Kraca zivotna istorija jednog od najvecih poslanikovih (s) ashaba
  • Paljenje Fatimne kuce - Dogadjaj koji se zbio neposredno nakon preseljena poslanika (s) na ahiret, a o kojem mnogi ne zele da znaju
  • Objasnjenje shiia aqide - Text koji osvjetljava istinu o shi'skoj aqidi a koja se od drugih najcesce krivo predstavlja i tumaci
  • O Ashabima - Osvrt na shi'sko shvacanje uloge i znacaja poslanikovih (s) ashaba
  • Namrstio se - Tumaceci krivo prvih 11 ajeta sure 'Abasa mnogi pogresno optuzuju poslanika (s) da se bio namrstio slijepcu
  • Islam Ebu Taliba r.a. - Vjerovanje jednog od prvih muslimana se usljed Umajadske politike predstavljalo kao nevjerovanje
  • Onda sam krenuo - Zanimljiv roman o razlozima prelaska na shi'izam jednog sunni imama
  • Brak i moral u islamu - Osvrt na brak i moral kao i sve ono sto je vezano za bracni zivot
  • Ali - izmedju ljubavi i mrznje - Djelo koje objasnjava zasto se Ali (as) voli ili mrzi
  • Tragedija Kerbele - Potresno izlaganje o sudbini Huseina (as) i clanova ehlul bejta
  • Nehdzul-Belaga
    Staza Rjecitosti
    - Govori, pisma i izreke 'Ali (as)

  • Qur'an u Islamu - Dijelo o shi'skojm pogledu na casni Qur'an
  • Shi'e u Islamu - Dijelo o shi'skom pogledu na Islam
  • Covjek i sudbina - Dijelo koje osvjetljava shi'sko shvatanje covjeka i njegove sudbine


  • ehlulbejt.tk
    je nezavisni islamski internet portal, i ne predstavlja stavove nijedne zvanicne BiH ustanove organizacije udruzenja ili fondacije


    www.ehlulbejt.tk © 2001